Igra skrivača!!!!
- Jednom davno, svi
ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom
mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek
tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje
sakrije, pobjednik je među osjećajima.” Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je
to igra?” “To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj
ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada
završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je
pobjednik.”
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo
ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i
Apatiju, koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli
igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa
ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio
predložiti igru. Oprez nije htio riskirati. “Jedan, dva, tri…” počela
je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se,
kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na
nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh
najvišeg Drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se
sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih
prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a
Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla
svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je
pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana
(laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se
zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost
izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve
zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim
pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru
kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su, od straha,
iskočile iz kratera. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a
Sebičnost nije ni trebalo tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog
skrovišta, pčelinje košnice. Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i
tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još
lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti
na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo-pomalo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju
duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se
uopće ičega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila
je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala
je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i
iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo
bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči. Ludost nije znala
što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav
je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i
naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako
je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a
Ludost je prati gdje god ide.:Napisao_Ladislav&Z..Canada!!
Naravo
Ucenije I OTMENIJE Receno!!!Ljubav prema drugima je nemoguća bez
ljubavi prema sebi. Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba.
Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga dolazi do
problema.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema
prave ljubavi. Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije
stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi
već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti,
predrasudama, sumnjičavosti... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i
kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad voljena osoba
prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad
pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj
ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo, onda nam je sreća te osobe važnija
od naše osobne.ljubav ostaje gladna." - Talidari
Tanka
je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti
egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su
dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u
isto vrijeme. Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom
trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam
odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake
odluke odabiremo ili odgovarajuće, ili ispravno. Molim te, odluči se za
ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe, kao i za druge. To je
stvar odluke.
Kad se kaže da je ponekad dobro biti
sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje
drugih. U ovom slučaju, možda bi bolja riječ od 'sebičan' bila
'odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da
bismo mogli bolje i sigurnije pomagati drugima. Nismo od nikakve
pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u
avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s
kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim
situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili
u stanju drugima pomoći. Među osnovne potrebe, osim zraka, hrane i
pića, spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire
zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i
sami.:Napisao_Ladislav&Z..Canada!!
.jpg)
