Atomic Rooster - In Hearing Of Atomic Rooster (1971) (Full Album)

KONCERT TEREZE KESOVIJE - LISINSKI 2010

Solistički koncert Tereze Kesovije

Još se srce umorilo nije
Zagreb, V. Lisinski, 23.09.2010
Hvala Jeleni i Veliboru na DVD
Tereza Kesovija Facebook Fan Page https://www.facebook.com/pages/Tereza...

Tereza Kesovija - Album: Nježne strune mandoline 1975.

💝🔔💝💝💝....Tereza Kesovija - Jugoton/Album: Nježne strune mandoline 1975.

Tracklist: 1.Nježne strune mandoline 0:00 2.San julske noći 3:28 3.Zabranjena ljubav 6:43 4.Mi u cvijeću 9:52 5.Natanijel 13:59 6.Sunčane fontane 17:30 7.Dah djetinjstva 21:43 8.Bez tebe,bez ljubavi 26:05 9.Obećan grad 29:14 10.Otvori prozore sna 33

Engagez vos voies au Seigneur

confiance en lui, et il agira

Seigneur, Tu es mon berger
, même dans cem 'je ne fais pas oskudjevam
allonger en vert
vous donnez-moi me reposer

Il me dirige près encore me prendre
et mon âme krijepis
pistes droit vous exercent mon
souci de nom

Refrain
Oui je marche dans la vallée de la mort
mal que je ne suis pas peur
parce que vous êtes avec moi Père
père, mon père

Si je marche dans l'ombre de la mort
mal que je ne suis pas peur
parce que vous êtes avec moi Père
ta houlette et ton bâton
me rassurent

Table devant moi en
face des yeux des gens tout le
pétrole que nous dirigeons labyrinthes
ma coupe déborde

Oui, le bonheur et la miséricorde me suivront
tous les jours de ma vie,
dans ton je vais habiter
dans les jours de nombreux

Musique pour l'âme - L'amour Inconditionnel - mix - HQ

Deepak Chopra, Bliss, Enigma, Omar Akram, John Sokoloff, Maksim, Secret Garden


Merci BEAUCOUP à TOUS ! Je vous aime !

Pressica 16 04 2015 Ante Prkačin

ZASTO Nam JE TAKO!!!!!-Ante PrkacinJe Jedan Hrvatski Genijalacx-Kamo Srece-Da Su Svi Hrvati Pameti Njegove-Znanja I Djela-Covjek Ima Herciku  Nikog Se *Ne Boji-I Sto Na Umu-To Na Drumu-Mnogi U Hrvatskoj Nemaju Nacionalnu Svijest!!I zale Za Jugom-To i Takvi Ljudi Su Bolesni U Mozak-I Neka Lijece Svoje Bolesne Umove!!!-E Moj Narode Hrvatski-Sta Prije To Bolje Da Opet Nebi Bili Pod Tudjom Silom I DEMAGOGIJOM!!!Jogo Nostalgicari Udbasi Kosovci Partizancine-Pokopajte Svoju Ideologiju-Tukne Na Izmet !!Dezidorans Koji Vise Nitko NECE_!!!ZAŠTO NAM JE TAKO? - Nova velikosrpsko-komunistička Jugoslavija, 1945. – 1990. ...Jugokomunisti su 1945. izravno i neizravno ubili milijun HrvataKako je hrvatski narod tijekom 22 godine trajanja Kraljevine SHS, pretrpio neopisivu torturu i ogromne zločine i pljačku Hrvatske, pa je razumljiv otpor prema stvaranju nove Jugoslavije. To je bio razlog da se likvidira što veći broj Hrvata, kako bi se smanjio i onemogućio otpor pri stvaranju nove Titine Jugoslavije. To su razlozi svjesno planiranih zločina nad hrvatskim narodom, uz kontinuirano potenciranu mržnju. Tako koncem 1944., komandanti vojnih jedinica „oslobodilaca“, dobili su pisane naredbe, da prolaskom kroz hrvatska sela i gradove, ne smije biti zarobljenih. To jasno govori, likvidiraj sve sumnjivo i nepoćudno. Zadnje borbe za „oslobođenje“ Jugoslavije, tako i Hrvatske, vođene su u svibnju 1945. godine. U to vrijeme, u neposrednoj blizini Zagreba, nalazio se X. zagrebački korpus, kojem je bilo zabranjeno da uđe u Zagreb, već je, po naredbi Generalštaba, to prepušteno srpsko-crnogorskim jedinicama Peke Dapčevića i Koče Popovića. Kada su ti „oslobodioci“, 8. svibnja 1945., ušli u Zagreb, počelo je sistematsko čišćenje svega nepoćudnog za te „oslobodioce“. Kako je jednom Josip Manolić izjavio da oni nisu ubijali već su čistili teren od neprijatelja, pa su tako „čistili“ teren po Zagrebu i okolici. Tada su iz tadašnjih jedanaest bolnica pokupili 4791 ranjenika i sve, bez ikakvog ispitivanja i suđenja, likvidirali.

 
Kada to danas usporedimo sa srbočetničkim zločinima u Vukovaru gdje su u Veleprometu likvidirali preko 700 zarobljenika, među kojima su bila djeca, žene i starci i na Ovčari 260 ranjenika, vidimo da se mržnja prema svemu što je hrvatsko, nije otada promijenila. Što se tiče žrtava Zagreba i okolice, danas imamo preko 180 masovnih grobnica od Sljemena do Sošica. Iza toga slijede zvjerstva i masovne likvidacije na Bleiburgu i križnim putovima, o čemu danas postoji bezbrojna literatura s nepobitnim činjenicama.
 
Teško je izdvojiti jedne zločine od drugih, jer su zvjerstva bila neshvatljiva za zdravi razum. Kao jedan od primjera možemo navesti masovnu grobnicu Hude Jame, u rudniku Barbarin rov u Sloveniji. Do sada ono što je istraženo položeno je u 1390 sanduka. Predviđa se da u tom rudniku ima oko 17.000 žrtava, a za daljnje istraživanje Slovenci „nemaju“ financijskih sredstava. Između ostalih, Državna komisija Slovenije 2009. godine pronašla je posmrtne ostatke 726 ubijenih, bez odjeće goli i bez prostrijelnih rana, koji su vjerojatno živi natjerani -zatvoreni u rodnička okna, potom zatrpani ulazi i ostavljeni da umiru u mraku bez zraka. Zločinci su ulaz u okno zatrpali s deset pregrada od gline, cigle i ostalih materijala, a prva vanjska pregrada je betonska, debljine jednog metra. Na taj način su željeli sakriti trag svojih zločina.
 
Da im nije bilo dosta masakriranja na Bleiburgu, to je dokazao velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković, jedan od prvih Titinih suradnika. Ranković je uz privolu druga Tite, 25. svibnja 1945., nakon Titinog rođendana, organizirao likvidaciju hrvatskih mladića rođenih između 1924. i 1927. godine s područja grada i kotara Zagreba. Na prijevaru ih je javnim proglasom pozvao da se odazovu novačenju u partizane. Zborno mjesto bila je vojarna u Zagrebu, Maksimirska 63. Kako se ubijalo na sve strane, na sve načine i sve nepoćudno, da bi izbjegli smrt, pozivu za novačenje se odazvalo 7800 hrvatskih mladića. Potom su ih zlotvori odveli u sabirni logor Maksimir i Prečko, a zatim u kolonama smrti kroz Slavoniju prema logoru Kovin u Vojvodini. Usputni pokolj bio je strašan i zvjerski, tako da ih je tamo stiglo živo tek 2200. Zvjerstva su i tamo nastavljena, tako da se kroz neko vrijeme u Zagreb vratilo 58 od tih mladića. To je jedan od dokaza o neopisivoj velikosrpskoj mržnji prema hrvatskom narodu, i dokaz politike koja čeka hrvatski narod u velikosrpsko-komunističkoj vladavini. O zvjerstvima na Bleiburgu i Križnom putu danas postoji puno napisanih dokumenata i razne literature. O sveopćim masovnim likvidacijama, a posebno nepoćudnih  Hrvata, sami su se hvalili i zapisivali te svoje „uspjehe“ oni koji su ih ubijali. Tako 1951., ministar unutarnjih poslova, velikosrpski krvolok Aleksandar Ranković, podnoseći izvješće u Saveznoj skupštini Jugoslavije u Beogradu kaže: „Kroz naše logore i zatvore između 1945. i 1951. godine, prošlo je 3,777,776 logoraša i zatvorenika, a broj likvidiranih narodnih neprijatelja iznosi 586.000. Unutar zadnjeg broja preko 500.000 žrtava su Hrvati“. Time sm Ranković dokazuje da su od ukupnog  broja likvidiranih, 85 posto bili Hrvati. Velikosrpski ideolog Milovan Đilas, poznati jugoslavenski kadar iz Crne Gore, povodom masovnih likvidacija Hrvata kod Bleiburga i iza toga na križnim putovima, izjavio je: „Hrvatsku vojsku i ostale hrvatske zarobljenike - civile trebalo je likvidirati da bi Jugoslavija živjela” (Fokus, 21. 3. 2002.), (Hrvatsko slovo, 13. 5. 2010. str. 32.), te (Hrvatsko slovo, 28. 9. 2007.). Godine 1979. za engleski časopis “Enconnter”, Đilas je izjavio: “Da budem iskren mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude (misli na zarobljene Hrvate na Bleiburgu 1945. godine), nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikog ubili. Njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kad su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve poubijali”. (Fokus, 23. 5. 2002.). Godine 1959., hrvatski kipar svjetskog glasa Ivan Meštrović na poziv Tite dolazi na Brijune. Tada Meštrović upita Titu zašto su 1945. godine, po završetku rata, njegovi partizani masovno ubijali Hrvate na Bleiburgu i križnim putovima. Na to mu Tito odgovara: „To se nikako nije moglo izbjeći. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje“. (Hrvatski list, 14. 4. 2011., str 48.-49.).
 
U svezi Titinih velikosrpsko-komunističkih zločina, na propovijedi, 15. kolovoza 2007. godine, krčki biskup Valter Župan izjavio, da je komunizam urodio sa 100 milijuna žrtava, a nacistički vođa Adolf Hitler sa 20,9 milijuna, a Tito nije daleko od njih jer je u maloj Jugoslaviji likvidirao 1.129.000  protivnika jugokomunističkog režima. Ako tu primijenimo Rankovićevu formulu da su od ukupnog broja likvidirani 85 posto bili Hrvati, i po Đilasovoj ideologiji da su Hrvati morali biti likvidirani da bi Jugoslavija živjela, tad vidimo da je taj režim likvidirao preko 960.000 Hrvata. To ujedno govori da je taj velikosrpsko-komunistički režim likvidirao svakog četvrtog Hrvata. Ako znamo da je u Auschwitzu likvidirano 1.100.000 žrtava, gdje je Hitlerova mašinerija transportirala zarobljenike iz cijele Europe, tad vidimo razmjer mržnje i zločina nad hrvatskim narodom.
 
Ogromni zločini nad hrvatskim narodom jedan su od razloga za ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad žrtvama Bleiburga, što je provela ova aktualna vlast. To je i razlog zašto na Dan sjećanja žrtava Vukovara, imamo dvije kolone, od kojih je jedna od onih koji su ginula i borila se za samostalnu Hrvatsku, a druga je ona protokolarna, koja ne voli svoj narod.
 
Ideološka poveznica velikosrpske politike i jugokomunističkih ideologa
 
Povijesne činjenice pokazuju da, razdoblje od 1918. do današnjih dana, čini jednu povijesnu cjelinu, s različitim intenzitetom i oblikom terora nad hrvatskim narodom, iz koje hrvatski narod još do danas nije u potpunosti izašao. Dovoljno je znati da nam i danas, u samostalnoj Hrvatskoj, školske udžbenike i povijest pišu velikosrpsko-komunistički ideolozi. Ako sve to sagledamo, onda će nam biti jasno zašto jugokomunistički ideolozi, koje predvode Ivo Josipović, Zoran Milanović i Josip Leko, u Vukovaru vrše nasilje s ćirilicom, zašto progone hrvatske branitelje, zašto se ljube sa četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem i zašto ne mogu bez velikosrpskih ideologa i Srbije, zašto negiraju i obezvrjeđuju hrvatske žrtve Bleiburga i Križnog puta, a istovremeno uveličavaju broj žrtava Jasenovca, zašto pokušavaju zaštititi udbaše kao organizatore ili izvršitelje zločina nad hrvatskim narodom, pa čak idu dotle da mijenjaju odredbe Ustava RH kako bi skrili tragove zločinačkog režima, čiji su ideološki slijednici. S pravom si trebamo postaviti pitanje je li slučajno da u Hrvatskoj imamo 4,5 posto Srba, a u Vladi RH 40 posto Srba. Je li slučajno da za ministra obrazovanja Hrvata imamo Srbina. Je li uopće moguće razumjeti dokle ta velikosrpsko-komunistička drskost može ići, ako u namučenom gradu Vukovaru, u Veleučilištu  „Lavoslav Ružička“, ima ukupno 90 posto Srba, a od opet članova Upravnog vijeća četiri su Srbina, od tri pročelnika ureda njih dvojica su Srbi, a i dekanica fakulteta također je Srpkinja. Očito da krvna zrnca prebrojavaju oni koji su s takvom velikosrpsko-komunističkom kadrovskom politikom nezadovoljni, a prebrojavanje zabranjuju oni koji provode tu politiku mržnje, u kojoj su Hrvati građani drugog reda, što su bili i od 1945. do 1990. godine.
 
Neki bi rekli, Hrvati ne bi smjeli biti nezadovoljni s kadrovskom politikom ovih jugokomunističkih ideologa ako usporedimo njihovu kadrovsku politiku s politikom njihovih očeva. Danas svatko može reći da je nezadovoljan, a da mu ministar policije ne pokuca na vrata. To znači da živimo u demokratskom društvu, a Hrvati toga nisu svjesni. Za vrijeme vladavine njihovih očeva, za ovakvo nezadovoljstvo i prebrojavanje krvnih zrnaca, obvezno bi dobili besplatnu kartu i prijevoz do Stare Gradiške ili Lepoglave, i besplatnim boravkom tri, pet ili više godina. Koliko su tada Hrvati bili disciplinirani to pokazuje primjer iz 1971. Godine kada je u Željezari Sisak bilo zaposleno oko 14.000 radnika, od kojih su bila 33 direktora. Jedan je bio Makedonac, a sve ostali oni čija se krvna zrnca nisu smjela prebrojavati, pa ih Hrvati i nisu javno prebrojavali. Doduše, bilo je nekih zavedenih Hrvata koji su mislili da je 1971. nastupila demokracija, pa su počeli s nekakvim prebrojavanjem. To je trajalo samo do prosinca 1971., do sjednice u Karađorđevu, gdje je utvrđeno da u Hrvatskoj ima puno nediscipliniranih koji su krivo razumjeli što je to demokracija. Tako je, iza sjednice u Karađorđevu, drug Vladimir Bakarić došao u Željezaru i poručio ugroženim Srbima: „Oni koji vas prebrojavaju dajte im nogu u dupe i istjerajte na ulicu“.
 
Tada su oni odani režimu, poslušali savjet druga Bakarića i nastavili s proklamiranom politikom bratstva i jedinstva. U realizaciji tog programa, ispred Izvršnog komiteta CK SKH, formirana je Koordinacijska radna grupa za sređivanje stanja u Hrvatskoj, odnosno za utvrđivanje što je to po komunističkim kriterijima demokracija, a što je hrvatski nacionalizam i ustaštvo. Tada je (otac, danas aktualnog predsjednika RH) Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo „Kordinacione radne grupe“, kojoj je bio zadatak pravilno i ispravno informirati javnost o tijeku i činjenicama karaktera istraga i pripremanja suđenja i koordinirati djelovanje svih faktora koji se tiče u ovom postupka. U toj Grupi bili su: Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH, Mirko Bilić, sekretar za informiranje u Izvršnom vijeću SRH, Ivica Krizmanić, šef partije na radio televiziji, Bogumil Cukon, „javni tužilac“ za Zagreb, i Mile Trbojević, sudac Okružnog suda u Zagrebu u istražnom odjelu.
 
Dakle, vidimo da Ante Josipović nije bio neka sporedna osoba, već jedan od povjerljivijih osoba tadašnjeg režima, koji je bio na čelu komisije za čišćenje svih i svega što prohrvatski diše. U pravu je Ivan Zvonimir Čičak kad kaže da djeca ne smiju biti krivci i odgovarati za ono što su im očevi radili. Ali Čičak kaže da Ivo Josipović ne smije govoriti neistinu kad je rekao da mu je otac Ante te 1971. bio u mirovini neaktivan. Međutim, tu bi trebalo dodati da djeca ne mogu biti odgovorna za ono što su očevi radili, ako su se ogradili od te zločinačke politike. Međutim, vidimo da ova politička garnitura nastavlja grčevito podržavati taj zločinački režim, podržavaju četnički vodeću garnituru u Srbiji, a istovremeno napadaju i ruše sve što je u svezi s hrvatskim nacionalnim identitetom stvorenim u Domovinskom ratu.
 
U to vrijeme, Milan Čačić, otac Radimira Čačića, bio je državni tužilac SRH. Pritom treba reći da je to bio početak sveopćeg progona proljećara i svega što je u svezi s hrvatskim nacionalnim identitetom. Tada je oko 32.000 domoljuba završilo u srbokomunističkim kazamatima, a preko 150 tisuća Hrvata je prognano iz poduzeća i ustanova na ulice._U USTAV,Treba Staviti Zakon Stop_Komunistima-Tatinim Sinovima Partizana Da Budu U Politici-Zlocinacdxki SDP_Znma Sto Je Strpo Bandica-Mozda Mu se  Milanovic Zoran Sveti Sto Ga Bandic Prozvao-shan Konerijem Zbog Naocala U gunji-Pljuni Istini U OCI_Ili Vi Cekate Da Mi Iz Dijaspore Dodjemo-PA Da U Sred Zagreba Bude Dar Mar??&Goni Bandu Komunisticu Iz Hrvatske Rijesitte Ih Se Vise-I Tog MMFa Banaka ,Nemoj Te Cekat Da Jos Vise Zaglibite-0Bog Snami dfraga Nacijo!!!-God Bles You Croatia!!

Pioneer A-400 and Panasonic DVD-A7