Sigurnosna kamera, bežična unutarnja kamera, 2K sigurnosna kamera, mini WiFi nadzorna kamera, pohrana u oblaku i na SD karticu, AI detekcija pokreta, jasan noćni vid, trajanje baterije 100 dana.....,2K rezolucija: Naša kućna sigurnosna kamera pruža jasan 2K prijenos uživo, omogućujući vam praćenje vašeg ljubimca ili bebe u oštrim detaljima. Ima napredni noćni vid kako bi ostao vidljiv čak i u mraku, štiteći vaš dom širokim kutom gledanja od 150° i besprijekornim praćenjem za bezbrižnost. [Detekcija pokreta] Kamera je opremljena pametnom tehnologijom detekcije pokreta koja vas putem aplikacije obavještava čim detektira pokret. Uvijek ste svjesni sigurnosnog statusa svog doma, gdje god se nalazili. [Dijeljenje kamere] Pregledajte slike s WiFi kamere s različitih pametnih telefona. Ljudi mogu vidjeti sve što se događa u njihovom domu u isto vrijeme koristeći samo jednu kameru, što osigurava bolju sigurnost doma. Jednostavno za korištenje: Ovaj fotoaparat je jednostavan za korištenje, samo slijedite upute i pokrenite ga za manje od minute. Kućna sigurnosna kamera: Pomoću aplikacije možete daljinski pristupiti kameri bilo kada i bilo gdje, gledati video nadzora u stvarnom vremenu i pratiti najnovija događanja u vašem domu ili uredu. Lako je ostati siguran gdje god se nalazili. Samo trebate odmah otvoriti aplikaciju.

Ovaj kršćanin je prešao na Islam, ali je onda sanjao Isusa: ‘Bio sam prekriven Njegovom krvlju’ Mike Westerfield bio je u kriznom stanju. Odgojen kao “religiozni kršćanin”, Mike je bio uključen u svoju crkvu i čak je povremeno propovijedao. Ali kada nije imao odgovore za muslimanske zatvorenike koji su mu davali islamsku literaturu u zatvoru na Floridi, učinio je nezamislivo. Prešao je na islam. Mike jednostavno nije bio siguran oko svetog … Nastavi čitatiOvaj kršćanin je prešao na Islam, ali je onda sanjao Isusa: ‘Bio sam prekriven Njegovom krvlju’Mike Westerfield bio je u kriznom stanju. Odgojen kao “religiozni kršćanin”, Mike je bio uključen u svoju crkvu i čak je povremeno propovijedao. Ali kada nije imao odgovore za muslimanske zatvorenike koji su mu davali islamsku literaturu u zatvoru na Floridi, učinio je nezamislivo. Prešao je na islam. Mike jednostavno nije bio siguran oko svetog Trojstva ili kako ga obraniti, a muslimanski zatvorenici koje je posjećivao svaki dan osjetili su njegovu slabost. Mike je ispričao svoju priču u snažnom videu za “I Found the Truth”. Linker “Na kraju sam napustio kršćanstvo i prihvatio islam. Bio sam musliman 12 godina i neko vrijeme sam pohađao islamsko sveučilište u nadi da ću postati muslimanski imam ili učenjak. Nakon otprilike 7 godina vjernosti muslimanima, počeo sam preispitivati ​​Isusovo ulogu nakon što sam naučio više o islamu, njegovoj obmani i lažima.” “Počeo sam pregledavati svoje stare knjige o kršćanskoj apologetici s biblijskog koledža koji sam pohađao i počeo sam čitati Bibliju. Također sam počeo pregledavati literaturu Leeja Strobela u poznatom slučaju – Krist. Na kraju sam upoznao Abdu Murraya koji je bio bivši musliman, a koji je postao kršćanski apologet. Bio je to prvi bivši musliman kojeg sam upoznao i s kojim sam mogao podijeliti svoje misli i sumnje. Otvoreno je razgovarao sa mnom i nije me osuđivao.”

Čudo muslimana koji je sreo Isusa: ‘Sloboda kakvu nikad nisam iskusio’Donosimo vam još jedno inspirativno svjedočanstvo obraćenja na krašćanstvo, naime Al Fadi je odrastao u srcu islama, Saudijskoj Arabiji, gdje su ga učili da je najveći dar Allahu žrtvovati svoj život u svetom ratu protiv nevjernika. No, njegova priča doživjela je dramatičan preokret kada je u Americi susreo Isusa Krista i pronašao istinu koja mu je promijenila život. Kao mladić, Al Fadi je došao u Ameriku s dva cilja: nastaviti visoko obrazovanje i preobratiti Amerikance na islam. No, Bog Biblije imao je drukčiji plan za njega.Ključni trenutak obraćenja Kada se pridružio međunarodnom studentskom programu, upoznao je američki bračni par koji mu je pomogao prilagoditi se novoj kulturi. No, ono što nije očekivao jest da će upravo to prijateljstvo biti ključ za njegovu duhovnu preobrazbu. Dok je provodio vrijeme s tim kršćanskim parom, u njegovom srcu počela su se javljati pitanja. Primijetio je ključnu razliku između islama i kršćanstva – dok islam zahtijeva od čovjeka da se žrtvuje za Boga, kršćanstvo uči da je Bog već dao najveću žrtvu za čovjeka. Isus Krist umro je na križu za grijehe svijeta, nudeći svakome spasenje i vječni život.Ova istina pogodila je Al Fadija duboko u srce. Nakon dugih promišljanja i unutarnje borbe, odlučio je predati svoj život Isusu Kristu. U trenutku kad je pao na koljena i zamolio Isusa da bude njegov Gospodin i Spasitelj, osjetio je slobodu kakvu nikada prije nije iskusio.Novi poziv: Širenje istine Od tog trenutka, Al Fadi posvetio se proučavanju Biblije i širenju Evanđelja. Njegova misija danas je dijeliti istinu o Isusu Kristu s muslimanima diljem svijeta. Sada služi kao profesor na Arizona Christian Universityju, gdje poučava o kršćanskoj vjeri i pomaže drugima pronaći istinu koju je i sam otkrio. Put Al Fadija od islamskog misionara do kršćanskog profesora svjedočanstvo je o snazi Božje ljubavi i milosti. Njegova priča inspiracija je svima koji tragaju za istinom i pokazuju kako Bog može promijeniti srce čak i onih koji su Mu se prvotno protivili.

Često koristimo izraze "šesto čulo" i "intuicija", a da nismo najsigurniji da li mogu da se pripišu uz nas. Jer, laički znamo (i mislimo) da je to nešto sa čim se ljudi rađaju ili se ne rađaju. Međutim, naučnici iz Nju Orleansa tvrde da na tome može da se radi.Ako živite u zajednici sa drugima, služite im kao samome Bogu i za svoju ljubav ljubav ne tražite, niti za smernost pohvalu, niti za služenje blagodarnost. Pre nego što nešto kažete, razmislite neće li vaša reč ili delo ožalostiti Boga ili vašeg bližnjeg. Ne osuđujte tuđeg slugu kada stoji ili pada; ima on boga svoga koji ima moć da ga od pada odvrati ili u padu zaustavi. Pamtite da čas koji od vas oduzima vaša lenjost može da bude poslednji u vašem životu, i da za njim može doći smrt i sud. Udaljavajte se od uživanja i svega što je prolazno.Ne zadajte bol nikome i ne uzvraćajte grdnju na grdnju, žalošću na žalost, pa će u knjizi života vaše ime biti napisano sa prepodobnima. Molim vas, prijatelji moji, ne zanemarite nijedno sredstvo kojem je moguće ugoditi Bogu, a takvih je sredstava mnogo - smerno ophođenje sa ljudima, tešenje ožalošćenih, zauzimanje za one kojima se čini nepravda, davanje siromašnima, odvraćanje očiju od ružnih prizora i postupaka, odbacivanje rđaavih pomisli, prinuđivanje sebe na molitvu, trpljenje, milosrđe, pravednost i tako dalje. Ispunjavanje sveštenih dobih dela privlači na nas svemoćnu pomoć Božju, a sa njom ćemo prebroditi sve teškoće koje su izgledale nesavladivo našim snagama. Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti. Ako se desi da se razgneviš, ništa ne govori ili se ukloni od onoga na koga si se razgnevio ili zatvori usta svoja da ne iskoči jarosni plamen i ne opali dušu tvoju, a ti uzalud uznemiriš bližnjeg svog. Čim se plamen ugasi i tvoje srce umiri, tada govori radi ispravljanja bližnjih.Na svaki način se klonite da se na ikoga i išta ljutite, nijedna neprijatnost ne snalazi nas sama od sebe, svaka biva dopuštena promislom Božjim radi istih spasonosnih ciljeva, radi kojih su Svetog apostola Pavla snalazile nevolje, usled kojih je on i bio u opasnostima na rekama, od razbojnika, svoga roda, neznabožaca, u gradu, pustinji, na moru, među lažnom braćom. Znajući to, ne obraćajte pažnju ko vas je uvredio i zbog čega, jer su po poukama svetih otaca oni koji nam nepravdu čine i koji nas vređaju dobročinitelji našeg spasenja. Samo držite na umu da se niko ne bi usudio da vas ožalosti, da Gospod nije izvolio da to dopusti i zato blagodarite još više Gospodu što nam nevoljama koje nas snalaze jasno pokazuje da mu nismo tuđi i da nas vodi u carstvo nebesko. Ako podnosite grdnju, Bog postupa sa vama kao sa sinovima, jer koji je to sin kojeg otac ne grdi? Ostavite vazda svaku surovost i budite u ophođenju sa ljudima nezlobivi kao deca, a onima koji su vam povereni na staranje budite i otac i mati.Zakon života jeste mera, a ko meru naruši, mora meri naučen biti, milom ili silom, ili u slučaju nepokajanja propasti. Nepristrašće za stvari jedini je put do istinske slobode ljudi, koja jedina biva udostojena čistog i svesnog zajedničenja u ljubavi Božjoj. U delima ljubavi prebivajte i onda kada ljubav prema bližima ne osećate - to nije licemerje nije gluma.Činite dela ljubavi i naučićete se ljubavi. Ona će postojanim upražnjavanjem takvih dela postati sama priroda naša i disanje naše. Nije spasenje u mnogorečitosti, no u savršenom paženju na sebe. Odvikavajte se od raspravljanja i prepirki, smućujući srce oni vas lišavaju mira u duši. Svakoj svadljivoj pomisli protivstavljajte Isusovu molitvu: Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj me grešnoga. Ne verujte predrasudama, tajnim klevetama, javnim ogovaranjima, snovima i sebi. Lukava podozrivost nije svojstvo hrišćansko i zato je ne usvajajte. Mudrost, trezvenoumne obazrivosti i neporočnost, pak, traži od nas Gospod u Svetom pismu.vaskresenje-isusa-hrista.jpg Foto: Shutterstock Budite mudri kao zmije i nezlobivi kao golubovi. Svagda se držite sredine - krajnosti nigde i ni u čemu nisu za pohvalu. Pamtite reč starca: Ko može da podnese, sve podiže. Zlo pobeđujte dobrom, zlo se zlom ispraviti ne može. U klonulosti duha nagonite srce i jezik svoj da se moli ovako: Gospode spasi me, propadam, Gospode, prosvetli tamu moju, Gospode, obasjaj me licem svojim. Ako si sklon melanholiji, ne zatvaraj se u kuću, nego pravi izlete. Odlazi u brda i šetajući pokušaj da se moliš, to mnogo pomaže. Ne opravdavajte sebe, ne raspravljajte se, snishodite karakterima i godinama. Tešite svakoga čime možete. Upotrebite svoj um i jezik samo na nečiju korist i pouku. Ako vam dođe da ogovarate, setite se grehova svojih koje ste od mladosti učinili i osudite sebe što ste ih počinili. Neka vam život teško ne pada, on je nepodnošljiv samo za zločestivce, a onaj koji veruje u Gospoda Isusa Hrista, nada se u njega, ljubi ga, za njega je život vazda snošljiv. ostrog.jpg Foto: Profimedia Na široki put zaboravite, Gospod nas po milosrđu svome uvodi kroz tesna vrata u carstvo nebesko, a onaj put vodi u večnu propast. I vama i sebi želim u ovom životu samo očišćenje od greha i molim Gospoda da sa nama učini sve što mu bude ugodno da očisti grehe naše i izmije bezakonja naša, makar za to bili potrebni i poniženje i sramota. I vi i ja treba da živimo po zapovestima Božjim, a ne samo po zapovestima ljudskim. Radi koristi sopstvene duše volite usamljenost i pokorivši se u potpunosti zapovestima Oca nebeskoga, naučite srce svoje neprestanoj molitvi Isusovoj. Od unutarnjeg prebivanja Gospoda Boga u vama, postaćete u svemu trpeljiviji, obilniji ljubavlju i smerniji. Pazite da lenjost ne raslabi vaše snage za podvige duhovne, ona je prvi neprijatelj onih koji podližnički hode putem spasenja. Ali u pogledu spasenja svoga, niti očajavajte niti tugujte prekomerno ako ponekad i oslabite u podvigu. ostrog.jpg 1/10 profimedia0313142957.jpg ostrog.jpg ostrog.jpg Pogledaj fotogaleriju Jedna od najvećih pravoslavnih svetinja u kojoj se dešavaju mnoga čuda Foto: STIL / Privatna Arhiva, Profimedia Bez odrečenja od sopstvene volje, nemoguće je započeti delo sopstvenog spasenja, a kamoli se spasti. Izmolite za sebe od Gospoda samoodricanje, čeda moja, ono je neophodno za spasenje. Smirenje, smernost započelo je u Gospodu koji se smirio do smrti na krstu. Ona je venac i lepota svih dobrodetelja. Što je za usahlu zemlju kiša, to je za čovekovu dušu smirenje. U čemu se sastoji smirenje? U tome da čovek sebe smatra grešnijim od svih i nikog ne unižava i ne vređa i ne osuđuje, i da trpi grdnju, ukore, prizna srcu svome da ih je i zaslužio. Da sa svima priča prijatno, da gotovo svakome sa ljubavlju posluži, da ne vidi svoja dobra dela i o njima bez potrebe ne govori. Klas koji se uzdiže glavicom iznad ostalih vazda biva prazan, a koji stoji priklonjene glave ima u sebi mnogo zrna. Imajte smerno srce i obogatiće se svime što je potrebno za spasenje."

Egzorcizam ili istjerivanje đavla je praksa koja zahtijeva određenu pozornost. Prema Novome zavjetu Krist je svojim učenicima dao vlast da izgone demone (Lk 9,1; Mk 16,17), pa neki kršćani danas mogu imati Božji dar u području egzorcizma (1 Kor 12,4-11). Obavaljanje egzorcizma nije mala stvar. Ja ni u kom slučaju nisam stručnjak u tom području. Moji praktični savjeti više su rezultat proučavanja i prepoznavanja nego osobnog iskustva. Ne preporučam da svatko postane egzorcistom. Svaki koji se iznenada suoči s demonskim djelovanjem može biti siguran da je Bog kroz Krista dao kršćanima vlast nad demonima (1. Iv 4,4; usp. Mk 16,17). Stoga preporučam da oni koji vjeruju da su od Boga obdareni za takvu zadaću, suočeni su s tim u nekoj prilici i dovoljno su zreli da se nose sa situacijom, trebaju raditi na izgonu demona. Novoobraćenicima se općenito ne bi trebale dopustiti takve zadaće, no naravno, svatko se može moliti za izbavljenje pojedinca. Egzorcizam – preduvjeti koji trebaju biti ispunjeni Za kršćanina preduvjeti za obavljanje egzorcizma uglavnom odgovaraju odlikama navedenima u Poslanici Efežanima 6,10-18. Pobožan život, poznavanje Biblije i ustrajna molitva apsolutna su nužnost. Preporučljivi su i molitva i post prije egzorcizma (Mk 9,29; Mt 17,21). Skupina crkvenih članova treba biti nazočna pri egzorcizmu, uključujući bar jednoga zrelog vjernika koji je već obavljao egzorcizme. Zastupnička molitvena skupina također se treba moliti za opsjednutu osobu. Egzorcizam ili istjerivanje đavla u Svetom pismu Možemo izvesti neke zaključke na temelju egzorcizma opisanih u Svetom pismu. Ponajprije, Isus nije provodio puno vremena razgovarajući s opsjednutim pojedincem, već je brzo izgnao demona (Mk 1,25; 9,25). Zatim, egzorcizam u Svetom pismu nije zahtijevao suradnju opsjednutoga, tako da možemo pretpostaviti da se bar neki egzorcizmi mogu uspješno izvoditi na jednak način i danas. Slaganje pojedinca je poželjno, ali ne i nužno potrebno. Nadalje, nazočnost opsjednutog pojedinca također nije uvijek obvezna. Neki su demoni bili izgnani iz daljine (Mt 15,21-28; Mk 7,24-30; usp. Dj 19,12). Potom, kršćani moraju demone izgoniti u ime Isusa Kirsta i Njegovom vlašću (Dj 4,8; 12; 16,18). Dalje, treba se odreći od svih grijeha, uključujući i okultističke aktivnosti, predmete i vjerovanja (Dj 19,17-20; Pnz 18,9-13). Naposljetku, prema Svetom pismu nakon izgona demona postojao je opipljiv dokaz za to (Mt 12,22; Mk 7,25-30; 9,25-26; Dj 19,11-12). Naravno, najvažnija objektivna potvrda bilo je samo izbavljenje, odnosno iscjeljenje. Promjena života nakon egzorcizma Nakon izgona jednog demona ili više njih iz pojedinca, kršćani mu trebaju pomoći nastaviti svakodnevno moliti, proučavati Bibliju i dolaziti u crkvu. Pokojni specijalist za okultno, Kurt Koch, preporučio je, među ostalima, da osoba koja je izbavljena prekine sve doticaje s okultizmom (uključujući i prijatelje koje se bave s okultizmom), bude ispunjena Duhom, pridruži se molitvenoj skupini i potraži savjetnika. Autor: B. J. Oropeza; prema poglavlju iz knjige 99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju (Stepress Zagreb) PROČITAJTE JOŠ: Jesu li egzorcizmi stvarni? Postoje li ljudi koji su zaista opsjednuti? Kako razlikovati demonsko opsjednuće od duševne bolesti? Može li kršćanin biti opsjednut demonom?

Antifašistički bukači nametnuli su u javnosti tzv. politički korektan govor pa ako netko želi doći u javni prostor, mora prema želji i zahtjevu tih nekrofila najprije pljunuti na NDH, a osobito na ustaše, posuti se pepelom i ispovjediti taj nekrofilski antifašizam kao vlastiti stav. Žalosno je to što takav podanički odnos prema tim nekrofilskim antifašistima uočavamo i kod nekih nacionalnih, državotvornih ili domoljubnim povjesničara. Nadam se da će hrvatski povjesničari i svi državotvorni Hrvati odbaciti takvu podvalu nekrofilskih antifašista i ponosno isticati da je temelj RH Domovinski rat, a ne njihov nekrofilski antifašizam. Povod ovome članku jest nezdravi odnos današnjih suvremenika prema našoj prošlosti koja je u XX. stoljeću bila podijeljena na ustaše i partizane. Kad govorim o ustašama i partizanima, onda govorim o istovremenim prošlim pojavama i skupinama ljudi koje bi uistinu trebali biti dio povijesti, a nikako dio hrvatske sadašnjosti ni budućnosti. Potpuno je pogrešan govor o tim dvjema skupinama kada se uspoređuje bilo jednu, bilo drugu s današnjim demokratskim uređenjem Republike Hrvatske ili s bilo kojim njezinim dijelom. O ustašama i partizanima ispravno je govoriti samo u povijesnom okolju, a to znači da o njima najmjerodavnije mogu govoriti povjesničari. Kad se u taj govoru upuštaju političari, onda se to često svodi na šarlatanstvo. Važne su samo činjenice Želimo li o bilo čemu mjerodavno govoriti, potrebno je najprije utvrditi činjenice. Dosadašnjim povjesničkim istraživanjem mnoge su nam činjenice danas poznate, pa na temelju toga možemo donijeti i neke zaključke. Dakle, koje su to činjenice o kojima ovisi naša prosudba? U sklopu istraživanja koje je na temelju ugovora između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Hrvatskoga državnog arhiva od 2007. do 2009. vodio dr. Josip Jurčević popisano je 1517 prikrivenih mnoštvenih stratišta i grobišta, a na temelju drugih istraživanja poznato je još daljnjih 155 grobišta, što sveukupno iznosi 1672 prikrivena mnoštvena stratišta i grobišta. Odgovorni za ta grobišta su u 89 posto jugoslavenske komunističke vlasti, a samo u 0,13 posto vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Za preostale postotke odgovorni su drugi ratni čimbenici ili je do danas ostao nepoznat uzročnik, odnosno počinitelj. Sve te skupne podatke pojedinačno i raščlanjeno podkrijepljuje Josip Jurčević u svojoj knjizi “Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina” (Zagreb, 2012.). Iz ovih se podataka nameće nedvosmisleni zaključak da su jugoslavenske komunističke vlasti, bilo kao partizani za vrijeme rata, bilo kao pojedina tijela vlasti nakon rata, djelovale zločinački. Odnos zločinačkoga djelovanja tih dviju vojski, tj. partizana i ustaša je neusporediv. No, ako na temelju 0,13 posto mnoštvenih grobišta već i netko govori da su ustaše zločinačka vojska, koliko bi onda trebalo na temelju 89 posto grobišta naglašavati i nikada se ne umoriti govoreći da su partizani i komunisti zločinačka vojska i zločinci! Unatoč toj neusporedivosti u činjenju zločina, u hrvatskome se javnom govoru još uvijek nameće potreba, želi li se biti politički korektan govornik, da uz svako spominjanje riječi ustaša treba prilijepiti pridjev zločinački. A to nije slučaj kad se spominju partizani! Kad je riječ o ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja je stvorena njihovom zaslugom, onda njihovi današnji protivnici, koji se još uvijek bore protiv njih, ističu uglavnom tri ili četiri neprihvatljive činjenice; to su totalitaristička vlast, tzv. rasni zakoni, logor Jasenovac i “prodaja” Dalmacije. Istina jest da su sve te činjenice negativno obilježene i kao takve nisu poželjne da se ponove i da ponovno zažive. No, treba ih promatrati u okolju i nikako ih uspoređivati s današnjim dostignutim standardima političkoga i društvenoga života. U to vrijeme malo je država imalo demokratsko uređenje, a u samom ratu da i ne govorimo, a sama se Hrvatska izvukla iz monarhičkoga uređenja kojim je stoljećima bila okovana. Štoviše, totalitarističke vlasti postojale su u Europi i nakon Drugoga svjetskog rata, pa je i sam hrvatski narod bio prisiljen živjeti u totalitarizmu jugoslavenske komunističke vrhuške. Dok totalitaristička vlast za vrijeme rata ima neko praktično opravdanje, takva vlast nakon rata nema ama baš nikakva opravdanja. No, unatoč tome, današnjim borcima (“povjesničarima”, lijevim političarima, aktivistima vladinih nevladinih udruga…) totalitaristička vlast Nezavisne Državne Hrvatske nema nikakvog opravdanja i ne može se prihvatiti, dok im je komunistički totalitarizam sasvim u redu. Čudno! Kad je riječ o tzv. rasnim zakonima onda treba sasvim jasno reći dvije stvari. Prvo, radi se o prvorazrednome podmetanju, jer se radi o zakonskim odredbama, a ne o zakonima. Ako je netko stradao na temelju tih odredaba, njemu je svejedno koji je bio pravni temelj toga, ali nije svejedno danas nama radi utvrđivanja pune istine i radi duhovnoga zdravlja cijeloga hrvatskoga naroda, jesu li za vrijeme rata doneseni zakoni ili samo odredbe. Jer kad se radi o zakonima, njih redovito donosi državni parlament, odnosno u našem slučaju Hrvatski državni sabor, koji je predstavničko tijelo cijeloga hrvatskoga naroda, pa preko Sabora legitimitet zakonima daje cijeli narod. Pogrješnim isticanjem da su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili doneseni i vrijedili rasni zakoni javnosti se poručuje da je hrvatski narod preko svoga predstavničkoga tijela donio te zakone, pa je cijeli narod kriv zbog posljedica koje su oni izazvali. No istina je ta da se radi samo o zakonskim odredbama koje je donijela izvršna vlast i to u vrijeme kad Hrvatski državni sabor nije zasjedao. U pravničkom govoru, odredba je niže razine od zakona. Radi se zapravo o trima odredbama koje se sastoje od pet, sedam ili osam članaka. To su odredbe o državljanstvu, o rasnoj pripadnosti i o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskoga naroda, proglašene 30. travnja 1941. Kao što svaka izvršna vlast može pogriješiti, tako je očito i tadašnja izvršna vlast pogriješila proglašenjem takvih odredaba. No, to ne znači da zbog toga treba ukinuti i državu kao takvu, kako to trajno u hrvatskome društvu promiču politički jugoslaveni. Tim više što na temelju tih odredaba nitko nije trebao stradati samo zato jer je Židov ili Cigan (Rom). Drugo, te zakonske odredbe nisu proizvod hrvatskoga uma i hrvatskih ljudi, već proizvod nužnog usklađivanja s tada važećim zakonodavstvom savezničkih država: Njemačkom, Italijom, Mađarskom i Slovačkom, dakako na prvom mjestu s Njemačkom. Isto tako treba reći da su te hrvatske zakonske odredbe bile mnogo blaže od njemačkih, što nije beznačajno jer to pokazuje odnos hrvatske vlasti prema tom pitanju. A ono što je najvažnije, treba reći da je hrvatska vlast pred kraj rata, kad je vidjela da joj glavna saveznica gubi rat, sama ukinula te zakonske odredbe. Da je bila uvjerena u ispravnost tih odredaba, zasigurno da ih ne bi ukinula. No, pitanje svih pitanja jest to, zašto je europska javnost, a onda i hrvatska u to vrijeme imala takvu percepciju Židova i Roma da je protiv njih morala donositi tako neljudske zakonske odredbe. Želi li se bilo koji povjesničar ozbiljno pozabaviti tim pitanjem, ne će mu biti dovoljno proučavati samo te zakonske odredbe, i ponavljati ih poput papige, jer one su tek posljedica nekih prijašnjih događanja koje treba dovesti u međusobni sklad. Budući da su formalnosti u zakonodavnom području jako bitne, možemo s ponosom danas reći da Nezavisna Država Hrvatska nakon 3. svibnja 1945. nije više imala rasnih zakonskih odredaba. Premda je to stanje trajalo samo nekoliko dana, ono je od izuzetne važnosti, jer ponovno pokazuje kakav su odnos hrvatske vlasti imale prema tom pitanju. Nasuprot tih zakonskih odredaba koje su za svaku osudu, pa su ih ukidanjem osudile i same hrvatske vlasti, postoji jugoslavensko partizanska i komunistička ideologija zatiranja klasnoga neprijatelja. Svatko tko se usprotivio ili se tek mogao usprotiviti njihovoj komunističkoj diktaturi, bio je prozvan fašistom kako bi ga se moglo bez ikakvih posljedica satrti. Hrvatski povjesničar mr. Mladen Ivezić je u svojoj najnovijoj knjizi “Ratni zločinac Tito” (Zagreb, 2015.) nedvojbeno pokazao kako je partizansko-komunističko zakonodavstvo bilo zločinačko, kako je ZAVNOH svojom odlukom od 18. svibnja 1944. kodificirao genocid, koji su nakon toga jugoslavenski partizani izvršili nad hrvatskim narodom. Popis od 83 tisuće žrtava u Jasenovcu lažan je O sabirnome i radnome logoru Jasenovac mnogo je knjiga i rasprava napisano. Nasuprot velikosrpskim širiteljima mita o Jasenovcu, posljednjih su godina hrvatski povjesničari i zaljubljenici u povjesnicu počeli intenzivno proučavati taj logor. Ono što se hrvatskoj javnosti uporno krilo, jest to da je taj logor imao svoje dugo trajanje, ne samo četiri ratne godine, već i šest poslijeratnih godina, sve do 1951. godine. Za sustavna i mnoštvena ubojstva za vrijeme rata, dakle, dok je taj logor bio pod nadzorom hrvatskih vlasti, nema nikakvih dokaza. Naprotiv, kad je nakon prevrata upravu nad logorom preuzela partizanska i jugoslavenska komunistička vlast, taj logor postaje mjesto mnoštvenoga stradanja hrvatskih domoljuba koji su u njemu završili svoj križni put. Uz sva moguća novčana sredstva i političku potporu, jugoslavenske vlasti nisu, osim krivotvorenih snimaka, javnosti predočile nedvojbeni dokaz mnoštvenoga stradanja u Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Popis navodnih žrtava jasenovačkoga logora od oko 83 tisuće nastao je na temelju krivotvorenoga popisa ratnih žrtava Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine, a još točnije, na temelju velikosrpskoga promičbenoga antihrvatskoga ‘Spiska žrtava rata’. Nekoliko stotina dokaza o krivotvorenosti Popisa iz 1964. objavio je u nizu svojih članaka u Hrvatskom tjedniku mladi znanstvenik Nikola Banić. Nasuprot jugoslavenskome i velikosrpskome mitu o Jasenovcu kao strašnome mjestu zatiranja ljudi, a bez stvarnih dokaza, postoje mnoga sada već poznata grobišta koja su jugoslavenski partizani i komunisti napunili Hrvatima. Svjetlopise tih grobišta svatko može lako dohvatiti na omrežju (npr. Jazovka, Barbarin rov, Kočevski Rog). Što je istina o tzv. prodaji Dalmacije Četvrta jugoslavenska propagandistička obtužba Pavelića i preko njega cijele Nezavisne Države Hrvatske jest ta da je Talijanima prodao Istru i Dalmaciju s otocima. Kod toga se prešućuju činjenice i pravi uzročnici, odnosno krivci takve politike, a da bi se prikrila neka druga pogubna politika za hrvatski narod i državu Hrvatsku. Naime, kako svi tako i taj događaj ima svoju daljnju i bližu pretpovijest. Hrvatski narod koji je s banom Josipom Jelačićem suzbio mađarski prevrat 1848. godine, zamjerio se velikobritanskoj politici koja je nizom prevrata htjela promijeniti sliku Europe i njome zagospodariti. Jednu od prilika da se osvete Hrvatima za to Britanci su dobili za vrijeme Prvoga svjetskoga rata. Želeći pridobiti Italiju na svoju stranu, Londonskim ugovorom, potpisanim 26. travnja 1915., obećali su zajedno sa saveznicima (Francuskom i Rusijom) nagraditi Italiju hrvatskim priobaljem i otocima. Istim su ugovorom Srbiji obećali dati Bosnu i Hercegovinu, preostali dio južne Hrvatske i istočnu Hrvatsku. Dakle, prvu trgovinu s hrvatskim ozemljem učinili su Britanci, koji su do dana današnjega hrvatskim jugoslavenima poželjni politički sugovornik. Slijedom tog ugovora Kraljevina SHS i Kraljevina Italija podpisale su 12. studenoga 1920. u Rapallu, gradiću blizu Genove, Rapalski ugovor, prema kojem Italiji pripada Istra (osim općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža, a stvorena je i Slobodna Država Rijeka. Takvo zaposjednuće hrvatske obale i otoka traje cijelo međuratno razdoblje. Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. mlada hrvatska vlast nije imala ni izvorne snage ni međunarodne podpore da bi mijenjala zatečeno stanje. Štoviše, pritisnuta uvjetovanjima jačih morala je popustiti i Italiji prepustiti i više ozemlja i mora nego li je do tada imala (Rimski ugovori od 18. svibnja 1941.). Svakom realnom političaru i pismenom čovjeku jasno je da se tu radi o prisili kojoj je hrvatska vlast podlegla i morala podleći radi vlastitoga kakvog-takvog preživljavanja, a ne o slobodnom izboru i slobodnoj odluci. No, prljava igra talijanske vlade razbila se o glavu najprije njoj samoj, jer je Italija već 8. rujna 1943. izgubila rat – kapitulirala je. Već sutradan, 9. rujna 1943., hrvatski poglavnik Pavelić proglašava ništetnost Rimskih ugovora, koji zbog nepoštivanja talijanske strane nisu nikada u podpunosti zaživjeli. Dnevni je tisak 10. rujna objavio državnopravnu odluku o uspostavi hrvatske vlasti nad svim hrvatskim ozemljem i morem. Boreći se, ne samo za vlast već i za drugu državu na hrvatskom ozemlju, partizanski je ZAVNOH tek 20. rujna 1943. donio odluku o priključenju dotada zauzetih područja matici Hrvatskoj. Dakle, tzv. prodaja Istre i Dalmacije Talijanima bio je kratkotrajni čin, uvjetovan proklamiranim novim europskim poredkom (usp. današnji novi svjetski poredak!), koji je od strane hrvatske vlasti i poništen. Za razliku tome, nova kvislinška tvorevina, komunistička Jugoslavija trajno je od hrvatske države otuđila njezine povijesne dijelove – hrvatsku Boku Kotorsku, dio Srijema, dio Međimurja i dio koji je pripao Bosni i Hercegovini. Osim toga, na vraćena područja Dalmacije i Istre sustavno su poslije rata naseljavali nehrvatski živalj, kako bi destabilizirali to područje, a zapravo su ga okupirali za velikosrpsku politiku. Kritičari Nezavisne Države Hrvatske, a apologeti Jugoslavije, ne žele o tim povijesnim datostima raspravljati u povijesnome okolju i imenovati stvarne uzročnike i stvarne posljedice pojedinih odluka i čina. Isto tako, oni uopće ne žale zbog trajnoga gubitka hrvatskoga ozemlja, jer je valjda manji zločin i manje veleizdajstvo vlastito ozemlje dragovoljno darovati susjednim slavenskim narodima, nego u ratnoj nužnosti prepustiti ga romanskim Talijanima. Dakle, kad usporedimo činjenice koje ukazuju na narav kako hrvatske vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tako i jugoslavenske vlasti za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i nakon rata, onda vidimo da se radi o neusporedivim stvarnostima. Nema nikakve dvojbe da su jugoslavenske vlasti ogrezle u zločinu, a hrvatski dio te vlasti i u veleizdajstvu. Zločinačkom su ideologijom stvorile svoju državnu tvorevinu, zločinom su ju održavale i zločinom su je pokušale spasiti da ne nestane. ― 3. Bogu hvala, sve je to prošlost! Kratkotrajna epizoda hrvatskoga naroda da živi u vlastitoj državi za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, te jugoslavenska zločinačka ideologija pojave su prošlosti. No, začuđuje odnos današnjih suvremenika prema tim povijesnim datostima i to onih suvremenika od kojih se očekuje da su im te datosti poznate. Mislim ponajprije na povjesničare, i to, uvjetno rečene, lijeve i desne povjesničare, odnosno točnije rečeno, anacionalne i nacionalne povjesničare. Anacionalni su povjesničari politički jugoslaveni, a nacionalni povjesničari su Hrvati. Anacionalni povjesničari ili jugoslaveni su ponajprije oni koji su stasali na zagrebačkome Filozofskom fakultetu i nisu se u ideološkom smislu odmaknuli od svojih jugoslavenskih učitelja i mentora (npr. Klasić). Oni se trajno spotiču o gore navedene pojavnosti u svezi s Nezavisnom Državnom Hrvatskom, ali nimalo im ne smetaju također gore navedene pojavnosti u svezi s jugoslavenskim partizanima i komunistima. To je samo znak da im u stvarnosti ne smetaju te pojavnosti, već hrvatska država kao takva. Oni su u tom smislu sluge velikosrpske, zapravo velikobritanske politike kojoj smeta svaka hrvatska državnost jer ih ometa u njihovim geostrateškim pokušajima ovladavanja hrvatskim prostorom koji im je bitan za ovladavanje širim euroazijskim područjem. Stoga, ti povjesničari zapravo i nisu povjesničari, već sluge političara, politikanti ili “povjesničari” (dakle, u navodnicima). Oni danas, nakon 25 godina postojanja hrvatske države žale za svojom propalom Jugoslavijom i uporno rade na tome da ju na ovaj ili onaj način ponovno uspostave, unatoč svim njezinim zločinima, koje je osudilo i Vijeće Europe rezolucijom 1481 iz 2006. godine. Kako bi skrili svoj prave ciljeve, uporno ističu da su oni antifašisti, što im slobodno neka bude, ali je problem u tome kad lažu da je Republika Hrvatska nastala na tom njihovom antifašizmu, i kad prisiljavaju i današnje nacionalne i državotvorne povjesničare da se očituju kao antifašisti. Žalostan je podanički odnos domoljubnih povjesničara prema anacionalnim Republika Hrvatska uistinu je nastala na antifašističkoj borbi hrvatskih branitelja protiv srpsko-crnogorskih napadača, kako je to lijepo istaknuo akademik Josip Pečarić u naslovu svoje knjige ‘Živjela nam antifašistička tj. braniteljska Hrvatska’ (Zagreb, 2015.). No, svakom pismenome Hrvatu i Hrvatici jasno je da antifašistički bukači ne misle da je to temelj njihova antifašizma. Oni se pozivaju na antifašizam komunističkoga zločinca i samodršca Josipa Broza, samozvanoga Tito. Dakle, oni iz ropotarnice povijesti izvlače nešto što bi u toj povijesti trebalo ostati, a oni to poput mrtvaca pokušavaju oživjeti. Ti su antifašisti zapravo bolesni ljubitelji mrtvaca – nekrofili. Neka im bude i to, ako baš takvi žele biti! Živimo u demokraciji, pa svatko može biti ono što želi! No, problem je u tomu što svoju nekrofiliju nameću i drugima. Posljednjih 15 godina nametnuli su u javnosti tzv. politički korektan govor pa ako netko želi doći u javni prostor, mora prema želji i zahtjevu tih nekrofila najprije pljunuti na Nezavisnu Državu Hrvatsku, a osobito na ustaše, posuti se pepelom i ispovjediti taj nekrofilski antifašizam kao vlastiti stav. Žalosno je to što takav podanički odnos prema tim nekrofilskim antifašistima uočavamo i kod nekih, nacionalnih, državotvornih ili domoljubnih povjesničara. Nadam se da je to ipak samo jedno prijelazno razdoblje u kojem će hrvatski povjesničari i svi državotvorni Hrvati odbaciti takvu podvalu nekrofilskih antifašista i ponosno isticati da je temelj Republike Hrvatske obrambeno-oslobodilački Domovinski rat, a ne njihov nekrofilski antifašizam. [Urednički izdvojeni i istaknuti tekstovi] Kad usporedimo činjenice koje ukazuju na narav kako hrvatske vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tako i jugoslavenske vlasti za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i nakon rata, onda vidimo da se radi o neusporedivim stvarnostima. Nema nikakve dvojbe da su jugoslavenske vlasti ogrezle u zločinu, a hrvatski dio te vlasti i u veleizdajstvu. Zločinačkom su ideologijom stvorile svoju državnu tvorevinu, zločinom su ju održavale i zločinom su je pokušale spasiti da ne nestane. Četiri ključne istine o ND Hrvatskoj i ustašama koje se prešućuju Masovne grobnice. Istraživanjem je utvrđeno da postoje 1672 prikrivena masovna stratišta i grobišta. Za 89 posto njih odgovorne su jugoslavenske i komunističke vlasti, a samo u 0,13 posto vlasti ND Hrvatske. Rasni zakoni. Tzv. rasni zakoni ND Hrvatske nisu zakoni, nego zakonske odredbe. ND Hrvatska je sama i ukinula te zakonske odredbe. Nasuprot njima, postojala je jugoslavensko-partizanska i komunistička ideologija zatiranja klasnoga neprijatelja. Jasenovac. Za sabirni i radni logor Jasenovac nedvojbeno je dokazano da je trajao do 1951. godine. Ne postoji nedvojben dokaz za sustavna i masovna ubojstva dok je logor bio pod nadzorom hrvatskih vlasti, a postoje dokazi za masovna stradanja hrvatskih domoljuba kad je upravu nad logorom preuzela partizanska i jugoslavenska komunistička vlast. Popis navodnih žrtava jasenovačkoga logora od oko 83 tisuće nastao je na temelju krivotvorenih velikosrpskih popisa. Komunistička propaganda o tzv. Pavelićevoj prodaji Dalmacije Italiji prešućuje da je Britanija 1915. obećala Italiji i Srbiji dijelove Hrvatske, da je to realizirano Rapallskim ugovorom 1920., a da su Rimski ugovori podpisani 1941. protivno slobodnoj volji ND Hrvatske. Te ugovore je 9. rujna 1943. proglasio ništetnim Pavelić, 11 dana prije ZAVNOH-a. Stjepan Razum / Hrvatski tjednikMODERATOR=Ladislav Ladislav Zivanovic

⌚Muški automatski mehanički sat: koristi uvezeni mehanički mehanizam s automatskim navijanjem, podržava automatsko i ručno navijanje, nije potrebna baterija, može raditi stabilno više od 10 godina. ⌚Veliki višenamjenski brojčanik sa 6 kazaljki: pomno dizajnirane 4 funkcije kalendara godine/mjeseca/tjedana/dana kako bi se zadovoljile sve potrebe kupaca. Klasična 24-satna funkcija mjesečevih mijena na dnu poboljšava kvalitetu sata. Ovaj profinjeni sat uljepšava svakodnevne i svečane muške kombinacije. ⌚Luksuzna narukvica od nehrđajućeg čelika 316L: visokokvalitetna čvrsta narukvica od nehrđajućeg čelika podesiva, skrivena leptir kopča laka za nošenje i skidanje, udobnija za nošenje. Opremljen alatom za podešavanje remena za sat, možete ga prilagoditi prema veličini vašeg zapešća. Vodootporna svjetlosna funkcija: okvir s visokopreciznom bešavnom tehnologijom, vodootporan do 30 metara, može se nositi prilikom pranja ruku i plivanja. HD svjetleće kazaljke, nakon što apsorbiraju svjetlosnu energiju, noću možete jasno vidjeti vrijeme na satu. ⌚OLEVS Brand Ambalaža i postprodaja: upakiran u vrhunsku poklon kutiju, ovaj muški sat savršen je blagdanski dar. Nudimo 30 dana povrata i zamjene bez razloga i 10 godina jamstva za sat. Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno nas kontaktirajte.