N1 Pressing: Ivan Pernar (5.10.2016.)....é.Voditelja Niko Nije Pogledao U Oci,Njemu Stalno Govori Pernaru Da Je Paraonican,A On Je Paraonik Odsjaj Njegovih Ociju To Govori,Nije Profesionalan I Do Maksimuma Pokusava Pernara Novinarski Zeli Unistiti Pitanja Koja Se Svode Na Cisti Primitvizam)Ovog Novinara Bih Rado Nabubao,Samo Se Pitam U Ciju Korist Radi)_Svi Vi Koji Ga Imate U Hrvatskoj (Ivan Pernara )i Zelite Pravednost i Bolji Zivot Treba Te Ga Zastititi,Decko Je Iskren Posten i Hrabar,A Vi Se Ovdje Isprdavate U Komentarima,Sramota Ali Vama Na,Savjest, Cast!!!Ja Dole Ne Zivim Ali Vidim Kolike Primiotivnosti i Kriminala IMATE'Necu Dalje Ali Evo Vam Nesto O Cemu Ce Te Razmisljati!@!!***DVA Svijeta_Razlicita!!!Dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i rješenja sasvim oprečna. Dva apsolutno različita polazišta koja streme prema dva apsolutno različita cilja. To je ta sloboda? To je ta čuvena sloboda koja rađa svoju djecu? Ona je plod demokracije, njen izraz i instrument. Da, ona je novi prolog, ona je program, ona je nada, nada protiv svake nade. Ona je taj novi „credo" za bolje sutra. Naš novi „contra spem sperare". O kako smo ludi. Takav pristup nema čak ni donekle pravo, jer su život, istina, okolnosti, sloboda puno opsežniji, bogatiji, složeniji od naših formulacija, analiza i sinteza, dijagnoza i lijekova, projekcija i želja. Podijeljenost i podvojenost, uvijek su izraz velike duhovne bijede. Ima pravo Rousseau kad kaže: „Demokracija je podešena jedino za narod bogova". U ovoj zemlji je oduvijek bilo i Boga, i bogova, i božica, i božanstava. Mi smo narod bogova. A bogovi su ti koji uvijek imaju pravo. Isti stari mentalitet, istim metodama, pod novom maskom, novim sloganima, u ime slobode i demokracije. Mi smo na početku. Čega? Budućnost će pokazati. Nestalo je iz naših obzora puno toga što bi nam olakšalo put. Nema više, izgubilo se. Zdenac je prazan, bez vode, rubac je skriven, jer je prljav, na njemu je otisnuta nečija druga slika. Ruke su nam umorne i grčevite, jer traže, grabe, kradu, prisvajaju, a ne služe, nisu zaposlene, ne sklapaju se više na molitvu. Ako se nečije i sklope, teško je razaznati je li u njima srce ili novac. I srce i oči su nam mutne, pa ne vide, a ono što vide kao da ne vide, počele su gledati virtualno. I jezik nam je tako umoran, suh, od klevete, laganja, vrijeđanja, dokazivanja, galame, psovki i blasfemija... I noge su nam umorne, jer stalno tražimo, trčimo, novim putovima revolucije, putovima demokracije. I mozak nam je umoran, zastajkuje, zaboravlja, jer ne zna više što da misli, kako da misli i zašto da misli. Daleko od Božjih putova, ljubav nam postaje kemija, vjera - nemoguća, poniznost – slabost, služenje – laskanje, dok zajedništvo grade fanovi. Svi i dalje samo tražimo i tražimo – sebe, komotnost, svoju volju, svoja prava i slobodu bogova. Dva svijeta – svijet bogova i svijet robova. Na kraju nam ostaje zaključiti – ni jedan se svijet ne daje dozirati, kao što se ni pakao ne može dozirati... ...tko ga prihvaća, prihvaća ga cijela._D.....A

....é.Voditelja Niko Nije Pogledao U Oci,Njemu Stalno Govori Pernaru Da Je Paraonican,A On Je Paraonik Odsjaj Njegovih Ociju To Govori,Nije Profesionalan I Do Maksimuma Pokusava Pernara Novinarski Zeli Unistiti Pitanja Koja Se Svode Na Cisti Primitvizam)Ovog Novinara Bih Rado Nabubao,Samo Se Pitam U Ciju Korist Radi)_Svi Vi Koji Ga Imate U Hrvatskoj (Ivan Pernara )i Zelite Pravednost i Bolji Zivot Treba Te Ga Zastititi,Decko Je Iskren Posten i Hrabar,A Vi Se Ovdje Isprdavate U Komentarima,Sramota Ali Vama Na,Savjest, Cast!!!Ja Dole Ne Zivim Ali Vidim Kolike Primiotivnosti i Kriminala IMATE'Necu Dalje Ali Evo Vam Nesto O Cemu Ce Te Razmisljati!@!!***DVA Svijeta_Razlicita!!!Dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i rješenja sasvim oprečna. Dva apsolutno različita polazišta koja streme prema dva apsolutno različita cilja. To je ta sloboda? To je ta čuvena sloboda koja rađa svoju djecu? Ona je plod demokracije, njen izraz i instrument. Da, ona je novi prolog, ona je program, ona je nada, nada protiv svake nade. Ona je taj novi „credo" za bolje sutra. Naš novi „contra spem sperare".


O kako smo ludi. Takav pristup nema čak ni donekle pravo, jer su život, istina, okolnosti, sloboda puno opsežniji, bogatiji, složeniji od naših formulacija, analiza i sinteza, dijagnoza i lijekova, projekcija i želja. Podijeljenost i podvojenost, uvijek su izraz velike duhovne bijede. Ima pravo Rousseau kad kaže: „Demokracija je podešena jedino za narod bogova". U ovoj zemlji je oduvijek bilo i Boga, i bogova, i božica, i božanstava. Mi smo narod bogova. A bogovi su ti koji uvijek imaju pravo. Isti stari mentalitet, istim metodama, pod novom maskom, novim sloganima, u ime slobode i demokracije. Mi smo na početku. Čega? Budućnost će pokazati.

Nestalo je iz naših obzora puno toga što bi nam olakšalo put. Nema više, izgubilo se. Zdenac je prazan, bez vode, rubac je skriven, jer je prljav, na njemu je otisnuta nečija druga slika. Ruke su nam umorne i grčevite, jer traže, grabe, kradu, prisvajaju, a ne služe, nisu zaposlene, ne sklapaju se više na molitvu. Ako se nečije i sklope, teško je razaznati je li u njima srce ili novac. I srce i oči su nam mutne, pa ne vide, a ono što vide kao da ne vide, počele su gledati virtualno. I jezik nam je tako umoran, suh, od klevete, laganja, vrijeđanja, dokazivanja, galame, psovki i blasfemija... I noge su nam umorne, jer stalno tražimo, trčimo, novim putovima revolucije, putovima demokracije. I mozak nam je umoran, zastajkuje, zaboravlja, jer ne zna više što da misli, kako da misli i zašto da misli.

Daleko od Božjih putova, ljubav nam postaje kemija, vjera - nemoguća, poniznost – slabost, služenje – laskanje, dok zajedništvo grade fanovi. Svi i dalje samo tražimo i tražimo – sebe, komotnost, svoju volju, svoja prava i slobodu bogova. Dva svijeta – svijet bogova i svijet robova. Na kraju nam ostaje zaključiti – ni jedan se svijet ne daje dozirati, kao što se ni pakao ne može dozirati...

...tko ga prihvaća, prihvaća ga cijela._D.....A