_OVAJ BLOGGER JE SAMO ZA NAMJENjEN isključivo Muzicki TREND_ROCKEN &EN; ROULA_I KULTURU ROCKA_S'Postovanjem Za One Koji Ce Ovo sam Pregledati Molim Uredne Komentare_Neuredne Brisem ! Ladislav !Na otvorenom susretu zajednice Nanovo rođeni Matija Šafran, održao je nagovor pod naslovom „Utjecaj glazbe na duhovnost”.na koji ga je Bog zamislio. “
mercredi 26 octobre 2016
Ivan Sinčić govor u Saboru 19.10.2016. Prosvjetitelj Hrvatske Koji Govori ISTINU_I Drugacije Ne Moze Ici!!!!A politicari grjesne Strukture evo Sto Cine!!Laž je vrlo aktivna. Sve pretvara u ništa. Ovo je posebno razvidno u praktičnom materijalizmu svih boja i takozvanoj znanosti, umjetnosti i moralu bez savjesti. Njihove strukture su njezine strukture i po svojoj naravi otuđuju svijet od Istine i Biti. I što se god on više udaljava od Krista postaje lažnijim, ništavnijim, užasnijim i neprijateljski samom sebi. Laž je ništa koje bi htjelo biti nešto ili netko. Ona je izravno suprotna Bogu koji JEST. Svaka je laž srodna u prvom koljenu s onom đavolskom: „Bit će te kao bogovi" (Post 3,5). Lažac se izravno suprotstavlja Bogu i njegovom djelu. On bi htio stvoriti novi svijet, nove vrijednosti i nove odnose. Ali, kako nije Bog, njegovo stvaranje iz ništa ostaje ništa. Tko laže niječe Boga, jer su Istina i logika utemeljeni na Božjoj biti. Upravo je stoga svaki lažac neznabožac i nevjernik. Svatko od nas može doći u napast da između sebe i Boga stavi zastor laži, a danas je laž običaj, obveza i moda do onog pravog otrežnjenja. Jer, gdje su svi odgovori jednom zauvijek podijeljeni, svi poslije postaju krivi ili lažni. Stoga je svako odbacivanje i jednog dijela Istine nijekanje cijele Istine i laž. Tada i šutnja postaje govor, nekad lažan, a nekad izdajnički. Postaje ubojica koja ubija ne samo onoga o kome se laže i kome se laže nego i onoga tko šutke sluša lažljivca. Za razliku od prošlosti, danas se siju laži na moderan način. Sve ideologije današnjice nisu ništa drugo nego poluistine ili umivene laži koje služe grupnom egoizmu. Upravo je laž mnogima u svim strukturama postala zanimanje. To su ljudi koji lažu svjesno, koji lažu naručeno, koji lažu neprestano i koji lažu vješto. Ostalih nema. Pritom zaboravljaju da i opće prihvaćena laž ne postaje time Istina. Ima i ovisnika koji uživaju u laži i pokvarenosti. Samo je čudno da država jednu drogu progoni, a drugu subvencionira, jer „glasoviti" su danas kolumnisti i pisci koji skupo prodaju svoje fekalije. Očigledno je da poliklinika „Svjetlost" ima pune ruke posla jer ljudi sve više gube vid čitajući crvena slova, a taman su se navikli na dioptriju za plava. Danas su laži malih ljudi zločinstva, a laži elite neprevarljive istine. Kad „sveti" lažu, onda je to „sveta" laž. Kad obični ljudi lažu, onda je to obična laž. Kad veliki lažu, onda je to velika laž. Kad političar laže, onda je to plan izlaska iz krize, a kad posvećena osoba laže, očito zaboravlja da je bludnost uma gora od bludnosti tijela. Političari, vlastodršci i naravno one čuvene grešne strukture kamenuju nas posuđenim lažima, jer oni uvijek „misle" na opće dobro kada govore o vlastitom. Obrću laž kao bankar novac. Kako takve navesti na moral, kad žive od laži i nemorala? Danas u politici jedva da ima nove laži, toliko su je kroz povijest usavršili. Samo je lažac nov, laž je uvijek stara. O kako nam je danas potrebno oslobođenje čovjeka, ali i oslobođenje pojmova. Dok se god ne izmjene naše glave, neće se promijeniti ni današnje društvo. Upravo se stoga u današnjem društvu ljudi dijele na one koji mogu govoriti što hoće i one koji uvijek imaju krivo, ako to prvo dovedu u pitanje. Stoga, svi lažu, malo ih je koji vise!!!!@@@ Prikaži manje
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
Da, postoji Bog, evo zaštoPostovani u komerntarima na you tubu-moje posljednje javljanje vama i moj komentar,za sve nas-uz veliko postovanje i Bozije Blagoslove.......Vjera daje sigurnost onomu čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.” Heb 11, 1 -3 “Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: « Ne boj se, Abrame ! Ja sam tvoj štit; tvoja plača bit će vrlo velika.» Abram odgovori: « Ah Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer Bit će posjednik mojega imutka ?» I Abram nastavi: « Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik. «Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: « Ne će taj biti baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.» Pa ga izvede van i reče mu: « Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !» I onda nastavi: «Toliko će biti tvojega potomstva. « Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu.” Postanak 15, 1-6 Vjerojatno je svaki čovjek ponekad razmišljao o tome, da je njegov život u moći nekakvih viših sila. Svaki narod je u prošlosti imao svoja božanstva i načine obožavanja. Danas se mnogo ljudi ubraja među nevjernike, a riječ Bog im ništa ne govori. Smatraju da ne treba ničemu vjerovati, a prihvaćaju samo što ima smisao i što se može razumom potvrditi. Ni jedan čovjek ne može biti zadovoljan samo time u što se može uvjeriti, što može potvrditi. Svaki od nas mora djelovati i odlučivati također i na osnovi povjerenja. Tako smo u stvarnosti svi «vjernici». Naša vjera ne mora nalikovati na pobožnost. Vjerujemo, na primjer, da ima smisla živjeti. Nadamo se, da ćemo uspjeti. Uvjereni smo da se isplati biti dobar i poslušan. Sve to ne bismo znali (kada bi trebalo) racionalno objasniti. To je samo naš unutarnji osjećaj, cilj života i stav – dakle vjera. Idemo i dalje pa ćemo reći; da bi čovjek ustao iz kreveta, prije svega, treba vjerovati da to ima smisla i da se isplati. Netko vjeruje da se isplati živjeti za svoju obitelj. Drugi živi za posao. Treći za častoljubivost. Nekome za život treba malo, a drugi opet svoje ciljeve postavlja visoko. Vjera je poput smjernice. To je naš životni put i cilj. Vjera nam pomaže prebroditi svakodnevne prepreke i nevolje. Vjerovati znači, da nam je do nečega stalo i uglavnom smo za to voljni i nešto žrtvovati. Biti čovjek, živjeti sadržajno i nečemu težiti – sve je to pretpostavka, da čovjek u nešto vjeruje, nečemu se nada, nečemu se veseli, nešto voli i svemu tome želi biti vjeran. To mogu biti različite vrijednosti, ali čim su za nas važnije, to više vrijede, više im vjerujemo, više ih cijenimo i spremni smo ih štititi. Čemu vjerovati? Znači, nije pitanje zašto vjerovati, već čemu vjerovati? Svaki čovjek si izabire što je za njega u životu najvažnije. Čemu će dati prednost i po čemu će se orijentirati. Kod te odluke, dobro je znati u čemu se razlikuju pojedine vjere i životni ciljevi. U čemu je kršćanska vjera jedinstvena i drugačija od ostalih mogućnosti, koje nam se nude? Za kršćanstvo je mjerodavno, da sva nada, radost i odlučnost ima povezanost sa Isusom iz Nazareta. Bog želi da naš život bude što sličniji Isusovom zemaljskom životu. Isus nas oslobađa od obveze da nešto moramo dokazati i ispuniti, te nam nudi dolazak k Bogu bez ikakvih prepreka. Zbog bolje predodžbe, pokušajmo na nekoliko primjera pokazati u čemu se razlikuje vjera, koja je usredotočena na Isusa Krista, od ostalih vjera i životnih smjernica. Da bismo pojednostavili, navest ćemo neke primjere. Kršćanstvo nudi put, na kojem čovjek slobodno odlučuje, a za svoje odluke snosi odgovornost. Kršćanstvo ne prihvaća predodžbu da je naš život unaprijed sudbinom određen. Kršćanstvo daje svima istu priliku. Štiti slabe, bolesne, siromašne i neuspješne. Za Isusa Krista svi ljudi su jednako važni. Zato se ne može dati prednost silnim ljudima, zdravim i uspješnim ili dati prednost određenoj skupini ljudi. Kršćanstvo se ne protivi zemaljskom životu. Kršćani nastoje poboljšati i urediti svijet u kojemu žive .Vjeruju da nam Bog već sada pomaže i želi samo najbolje. Isusovo uskrsnuće daje nadu, ali kršćani ne misle da je zemaljski život samo predigra onoga što nas čeka poslije smrti. Kršćanska vjera, usprkos krutoj realnosti života, poziva na veselje, odlučnost i zahvalnost. Snagu i pomoć ne traži u čovjeku, već u Bogu. Nastoji se osloboditi rasuđivanja i misli, koje potiču pesimizma i razmišljanje o ljudskoj ispraznosti. Kršćanstvo govori o Bogu, koji je dragovoljno postao jedan od nas, i darivao nam je ono što sami nismo mogli postići. Kršćanstvo ne smatra da čovjek može svojom vlastitom snagom i sposobnosti postići savršenstvo i umaći «dolini suza». Sažeto o vjeri Sažeto rečeno; posebnost biblijske objave očituje se u tome da dolazi kao ponuda od «odozgor». Teologija govori o Božjem otkrivenju. O nečem, što čovjeka nadmašuje i suprotno je njegovom očekivanju i rasuđivanju. Biblija govori o tome, da Bog ulazi u naš život kao izazov, koji se razlikuje od naše predodžbe i nade. Za kršćane je ovaj izazov poziv ka vjeri, koju nismo izmislili, ali smo i van našeg očekivanja bili pozvani. Milost, na koju nismo računali, i put koji nismo naslućivali. Ljudi svoja razmišljanja iskazuju kroz to, što im se pokazalo kao dobro, cijenjeno i korisno i to projiciraju u svoj vrijednosni sustav. Naši osobni ideali, nade i nazori razlikuju se od većine religija i životnih smjernica. Mogu to bit mišljenja plemenita, praktična, stoljećima provjerena, a mnoga i slična kršćanstvu – ali su izvedena prije svega iz ljudskog iskustva, očekivanja i potrebe. Kršćanstvo mnoge ove vrijednosti prihvaća, ali osnova, temelj i izvor ne ovisi o našim željama i predodžbi. (J.G.) Molitva: Gospodine Bože, molimo te da nam podariš vjeru koja će biti od tebe, i da naš život bude prožet onim vrijednostima i nadanjima koje su u skladu sa tvojom voljom. Molimo te to po Kristu našemu Gospodinu i Spasitelju. Amen!
Postovani u komerntarima na you tubu-moje posljednje javljanje vama i moj komentar,za sve nas-uz veliko postovanje i Bozije Blagoslove.......Vjera daje sigurnost onomu čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.” Heb 11, 1 -3 “Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: « Ne boj se, Abrame ! Ja sam tvoj štit; tvoja plača bit će vrlo velika.» Abram odgovori: « Ah Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer Bit će posjednik mojega imutka ?» I Abram nastavi: « Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik. «Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: « Ne će taj biti baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.» Pa ga izvede van i reče mu: « Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !» I onda nastavi: «Toliko će biti tvojega potomstva. « Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu.” Postanak 15, 1-6
Vjerojatno je svaki čovjek ponekad razmišljao o tome, da je njegov život u moći nekakvih viših sila. Svaki narod je u prošlosti imao svoja božanstva i načine obožavanja. Danas se mnogo ljudi ubraja među nevjernike, a riječ Bog im ništa ne govori. Smatraju da ne treba ničemu vjerovati, a prihvaćaju samo što ima smisao i što se može razumom potvrditi. Ni jedan čovjek ne može biti zadovoljan samo time u što se može uvjeriti, što može potvrditi. Svaki od nas mora djelovati i odlučivati također i na osnovi povjerenja. Tako smo u stvarnosti svi «vjernici».
Naša vjera ne mora nalikovati na pobožnost. Vjerujemo, na primjer, da ima smisla živjeti. Nadamo se, da ćemo uspjeti. Uvjereni smo da se isplati biti dobar i poslušan. Sve to ne bismo znali (kada bi trebalo) racionalno objasniti. To je samo naš unutarnji osjećaj, cilj života i stav – dakle vjera. Idemo i dalje pa ćemo reći; da bi čovjek ustao iz kreveta, prije svega, treba vjerovati da to ima smisla i da se isplati. Netko vjeruje da se isplati živjeti za svoju obitelj. Drugi živi za posao. Treći za častoljubivost. Nekome za život treba malo, a drugi opet svoje ciljeve postavlja visoko. Vjera je poput smjernice. To je naš životni put i cilj. Vjera nam pomaže prebroditi svakodnevne prepreke i nevolje. Vjerovati znači, da nam je do nečega stalo i uglavnom smo za to voljni i nešto žrtvovati. Biti čovjek, živjeti sadržajno i nečemu težiti – sve je to pretpostavka, da čovjek u nešto vjeruje, nečemu se nada, nečemu se veseli, nešto voli i svemu tome želi biti vjeran. To mogu biti različite vrijednosti, ali čim su za nas važnije, to više vrijede, više im vjerujemo, više ih cijenimo i spremni smo ih štititi.
Čemu vjerovati?
Znači, nije pitanje zašto vjerovati, već čemu vjerovati? Svaki čovjek si izabire što je za njega u životu najvažnije. Čemu će dati prednost i po čemu će se orijentirati. Kod te odluke, dobro je znati u čemu se razlikuju pojedine vjere i životni ciljevi. U čemu je kršćanska vjera jedinstvena i drugačija od ostalih mogućnosti, koje nam se nude?
Za kršćanstvo je mjerodavno, da sva nada, radost i odlučnost ima povezanost sa Isusom iz Nazareta. Bog želi da naš život bude što sličniji Isusovom zemaljskom životu. Isus nas oslobađa od obveze da nešto moramo dokazati i ispuniti, te nam nudi dolazak k Bogu bez ikakvih prepreka. Zbog bolje predodžbe, pokušajmo na nekoliko primjera pokazati u čemu se razlikuje vjera, koja je usredotočena na Isusa Krista, od ostalih vjera i životnih smjernica.
Da bismo pojednostavili, navest ćemo neke primjere. Kršćanstvo nudi put, na kojem čovjek slobodno odlučuje, a za svoje odluke snosi odgovornost. Kršćanstvo ne prihvaća predodžbu da je naš život unaprijed sudbinom određen. Kršćanstvo daje svima istu priliku. Štiti slabe, bolesne, siromašne i neuspješne. Za Isusa Krista svi ljudi su jednako važni. Zato se ne može dati prednost silnim ljudima, zdravim i uspješnim ili dati prednost određenoj skupini ljudi. Kršćanstvo se ne protivi zemaljskom životu. Kršćani nastoje poboljšati i urediti svijet u kojemu žive .Vjeruju da nam Bog već sada pomaže i želi samo najbolje. Isusovo uskrsnuće daje nadu, ali kršćani ne misle da je zemaljski život samo predigra onoga što nas čeka poslije smrti. Kršćanska vjera, usprkos krutoj realnosti života, poziva na veselje, odlučnost i zahvalnost. Snagu i pomoć ne traži u čovjeku, već u Bogu. Nastoji se osloboditi rasuđivanja i misli, koje potiču pesimizma i razmišljanje o ljudskoj ispraznosti. Kršćanstvo govori o Bogu, koji je dragovoljno postao jedan od nas, i darivao nam je ono što sami nismo mogli postići. Kršćanstvo ne smatra da čovjek može svojom vlastitom snagom i sposobnosti postići savršenstvo i umaći «dolini suza».
Sažeto o vjeri
Sažeto rečeno; posebnost biblijske objave očituje se u tome da dolazi kao ponuda od «odozgor». Teologija govori o Božjem otkrivenju. O nečem, što čovjeka nadmašuje i suprotno je njegovom očekivanju i rasuđivanju. Biblija govori o tome, da Bog ulazi u naš život kao izazov, koji se razlikuje od naše predodžbe i nade. Za kršćane je ovaj izazov poziv ka vjeri, koju nismo izmislili, ali smo i van našeg očekivanja bili pozvani. Milost, na koju nismo računali, i put koji nismo naslućivali. Ljudi svoja razmišljanja iskazuju kroz to, što im se pokazalo kao dobro, cijenjeno i korisno i to projiciraju u svoj vrijednosni sustav.
Naši osobni ideali, nade i nazori razlikuju se od većine religija i životnih smjernica. Mogu to bit mišljenja plemenita, praktična, stoljećima provjerena, a mnoga i slična kršćanstvu – ali su izvedena prije svega iz ljudskog iskustva, očekivanja i potrebe. Kršćanstvo mnoge ove vrijednosti prihvaća, ali osnova, temelj i izvor ne ovisi o našim željama i predodžbi. (J.G.)
Molitva: Gospodine Bože, molimo te da nam podariš vjeru koja će biti od tebe, i da naš život bude prožet onim vrijednostima i nadanjima koje su u skladu sa tvojom voljom. Molimo te to po Kristu našemu Gospodinu i Spasitelju. Amen!
Vjerojatno je svaki čovjek ponekad razmišljao o tome, da je njegov život u moći nekakvih viših sila. Svaki narod je u prošlosti imao svoja božanstva i načine obožavanja. Danas se mnogo ljudi ubraja među nevjernike, a riječ Bog im ništa ne govori. Smatraju da ne treba ničemu vjerovati, a prihvaćaju samo što ima smisao i što se može razumom potvrditi. Ni jedan čovjek ne može biti zadovoljan samo time u što se može uvjeriti, što može potvrditi. Svaki od nas mora djelovati i odlučivati također i na osnovi povjerenja. Tako smo u stvarnosti svi «vjernici».
Naša vjera ne mora nalikovati na pobožnost. Vjerujemo, na primjer, da ima smisla živjeti. Nadamo se, da ćemo uspjeti. Uvjereni smo da se isplati biti dobar i poslušan. Sve to ne bismo znali (kada bi trebalo) racionalno objasniti. To je samo naš unutarnji osjećaj, cilj života i stav – dakle vjera. Idemo i dalje pa ćemo reći; da bi čovjek ustao iz kreveta, prije svega, treba vjerovati da to ima smisla i da se isplati. Netko vjeruje da se isplati živjeti za svoju obitelj. Drugi živi za posao. Treći za častoljubivost. Nekome za život treba malo, a drugi opet svoje ciljeve postavlja visoko. Vjera je poput smjernice. To je naš životni put i cilj. Vjera nam pomaže prebroditi svakodnevne prepreke i nevolje. Vjerovati znači, da nam je do nečega stalo i uglavnom smo za to voljni i nešto žrtvovati. Biti čovjek, živjeti sadržajno i nečemu težiti – sve je to pretpostavka, da čovjek u nešto vjeruje, nečemu se nada, nečemu se veseli, nešto voli i svemu tome želi biti vjeran. To mogu biti različite vrijednosti, ali čim su za nas važnije, to više vrijede, više im vjerujemo, više ih cijenimo i spremni smo ih štititi.
Čemu vjerovati?
Znači, nije pitanje zašto vjerovati, već čemu vjerovati? Svaki čovjek si izabire što je za njega u životu najvažnije. Čemu će dati prednost i po čemu će se orijentirati. Kod te odluke, dobro je znati u čemu se razlikuju pojedine vjere i životni ciljevi. U čemu je kršćanska vjera jedinstvena i drugačija od ostalih mogućnosti, koje nam se nude?
Za kršćanstvo je mjerodavno, da sva nada, radost i odlučnost ima povezanost sa Isusom iz Nazareta. Bog želi da naš život bude što sličniji Isusovom zemaljskom životu. Isus nas oslobađa od obveze da nešto moramo dokazati i ispuniti, te nam nudi dolazak k Bogu bez ikakvih prepreka. Zbog bolje predodžbe, pokušajmo na nekoliko primjera pokazati u čemu se razlikuje vjera, koja je usredotočena na Isusa Krista, od ostalih vjera i životnih smjernica.
Da bismo pojednostavili, navest ćemo neke primjere. Kršćanstvo nudi put, na kojem čovjek slobodno odlučuje, a za svoje odluke snosi odgovornost. Kršćanstvo ne prihvaća predodžbu da je naš život unaprijed sudbinom određen. Kršćanstvo daje svima istu priliku. Štiti slabe, bolesne, siromašne i neuspješne. Za Isusa Krista svi ljudi su jednako važni. Zato se ne može dati prednost silnim ljudima, zdravim i uspješnim ili dati prednost određenoj skupini ljudi. Kršćanstvo se ne protivi zemaljskom životu. Kršćani nastoje poboljšati i urediti svijet u kojemu žive .Vjeruju da nam Bog već sada pomaže i želi samo najbolje. Isusovo uskrsnuće daje nadu, ali kršćani ne misle da je zemaljski život samo predigra onoga što nas čeka poslije smrti. Kršćanska vjera, usprkos krutoj realnosti života, poziva na veselje, odlučnost i zahvalnost. Snagu i pomoć ne traži u čovjeku, već u Bogu. Nastoji se osloboditi rasuđivanja i misli, koje potiču pesimizma i razmišljanje o ljudskoj ispraznosti. Kršćanstvo govori o Bogu, koji je dragovoljno postao jedan od nas, i darivao nam je ono što sami nismo mogli postići. Kršćanstvo ne smatra da čovjek može svojom vlastitom snagom i sposobnosti postići savršenstvo i umaći «dolini suza».
Sažeto o vjeri
Sažeto rečeno; posebnost biblijske objave očituje se u tome da dolazi kao ponuda od «odozgor». Teologija govori o Božjem otkrivenju. O nečem, što čovjeka nadmašuje i suprotno je njegovom očekivanju i rasuđivanju. Biblija govori o tome, da Bog ulazi u naš život kao izazov, koji se razlikuje od naše predodžbe i nade. Za kršćane je ovaj izazov poziv ka vjeri, koju nismo izmislili, ali smo i van našeg očekivanja bili pozvani. Milost, na koju nismo računali, i put koji nismo naslućivali. Ljudi svoja razmišljanja iskazuju kroz to, što im se pokazalo kao dobro, cijenjeno i korisno i to projiciraju u svoj vrijednosni sustav.
Naši osobni ideali, nade i nazori razlikuju se od većine religija i životnih smjernica. Mogu to bit mišljenja plemenita, praktična, stoljećima provjerena, a mnoga i slična kršćanstvu – ali su izvedena prije svega iz ljudskog iskustva, očekivanja i potrebe. Kršćanstvo mnoge ove vrijednosti prihvaća, ali osnova, temelj i izvor ne ovisi o našim željama i predodžbi. (J.G.)
Molitva: Gospodine Bože, molimo te da nam podariš vjeru koja će biti od tebe, i da naš život bude prožet onim vrijednostima i nadanjima koje su u skladu sa tvojom voljom. Molimo te to po Kristu našemu Gospodinu i Spasitelju. Amen!
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
lundi 24 octobre 2016
Langsyne - S/T (1976).......Great Naice Album Thenks For Shering!!!!00:00 Medina 08:29 Morning 12:02 Changing 18:47 Cynghanedd 26:37 A Very Sarcastic Song 33:20 Carnivore 37:22 Mignon 39:19 Lady Mary Egbert Fröse: Guitars, Organ, Psalter, Vocals, Koto, Jew's Harp, Sitar Matthias Mertler: Guitars, Glockenspiel, Percussion, Psalter, Banjo, Basspedal, Vocals Ulrich Nähle: Guitars, Flute, Glockenspiel, Percussion, Vocals, Bell
.......Great Naice Album Thenks For Shering!!!!00:00 Medina
08:29 Morning
12:02 Changing
18:47 Cynghanedd
26:37 A Very Sarcastic Song
33:20 Carnivore
37:22 Mignon
39:19 Lady Mary
Egbert Fröse: Guitars, Organ, Psalter, Vocals, Koto, Jew's Harp, Sitar
Matthias Mertler: Guitars, Glockenspiel, Percussion, Psalter, Banjo, Basspedal, Vocals
Ulrich Nähle: Guitars, Flute, Glockenspiel, Percussion, Vocals, Bell
08:29 Morning
12:02 Changing
18:47 Cynghanedd
26:37 A Very Sarcastic Song
33:20 Carnivore
37:22 Mignon
39:19 Lady Mary
Egbert Fröse: Guitars, Organ, Psalter, Vocals, Koto, Jew's Harp, Sitar
Matthias Mertler: Guitars, Glockenspiel, Percussion, Psalter, Banjo, Basspedal, Vocals
Ulrich Nähle: Guitars, Flute, Glockenspiel, Percussion, Vocals, Bell
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
N1 Pressing: Ivan Pernar (5.10.2016.)....é.Voditelja Niko Nije Pogledao U Oci,Njemu Stalno Govori Pernaru Da Je Paraonican,A On Je Paraonik Odsjaj Njegovih Ociju To Govori,Nije Profesionalan I Do Maksimuma Pokusava Pernara Novinarski Zeli Unistiti Pitanja Koja Se Svode Na Cisti Primitvizam)Ovog Novinara Bih Rado Nabubao,Samo Se Pitam U Ciju Korist Radi)_Svi Vi Koji Ga Imate U Hrvatskoj (Ivan Pernara )i Zelite Pravednost i Bolji Zivot Treba Te Ga Zastititi,Decko Je Iskren Posten i Hrabar,A Vi Se Ovdje Isprdavate U Komentarima,Sramota Ali Vama Na,Savjest, Cast!!!Ja Dole Ne Zivim Ali Vidim Kolike Primiotivnosti i Kriminala IMATE'Necu Dalje Ali Evo Vam Nesto O Cemu Ce Te Razmisljati!@!!***DVA Svijeta_Razlicita!!!Dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i rješenja sasvim oprečna. Dva apsolutno različita polazišta koja streme prema dva apsolutno različita cilja. To je ta sloboda? To je ta čuvena sloboda koja rađa svoju djecu? Ona je plod demokracije, njen izraz i instrument. Da, ona je novi prolog, ona je program, ona je nada, nada protiv svake nade. Ona je taj novi „credo" za bolje sutra. Naš novi „contra spem sperare". O kako smo ludi. Takav pristup nema čak ni donekle pravo, jer su život, istina, okolnosti, sloboda puno opsežniji, bogatiji, složeniji od naših formulacija, analiza i sinteza, dijagnoza i lijekova, projekcija i želja. Podijeljenost i podvojenost, uvijek su izraz velike duhovne bijede. Ima pravo Rousseau kad kaže: „Demokracija je podešena jedino za narod bogova". U ovoj zemlji je oduvijek bilo i Boga, i bogova, i božica, i božanstava. Mi smo narod bogova. A bogovi su ti koji uvijek imaju pravo. Isti stari mentalitet, istim metodama, pod novom maskom, novim sloganima, u ime slobode i demokracije. Mi smo na početku. Čega? Budućnost će pokazati. Nestalo je iz naših obzora puno toga što bi nam olakšalo put. Nema više, izgubilo se. Zdenac je prazan, bez vode, rubac je skriven, jer je prljav, na njemu je otisnuta nečija druga slika. Ruke su nam umorne i grčevite, jer traže, grabe, kradu, prisvajaju, a ne služe, nisu zaposlene, ne sklapaju se više na molitvu. Ako se nečije i sklope, teško je razaznati je li u njima srce ili novac. I srce i oči su nam mutne, pa ne vide, a ono što vide kao da ne vide, počele su gledati virtualno. I jezik nam je tako umoran, suh, od klevete, laganja, vrijeđanja, dokazivanja, galame, psovki i blasfemija... I noge su nam umorne, jer stalno tražimo, trčimo, novim putovima revolucije, putovima demokracije. I mozak nam je umoran, zastajkuje, zaboravlja, jer ne zna više što da misli, kako da misli i zašto da misli. Daleko od Božjih putova, ljubav nam postaje kemija, vjera - nemoguća, poniznost – slabost, služenje – laskanje, dok zajedništvo grade fanovi. Svi i dalje samo tražimo i tražimo – sebe, komotnost, svoju volju, svoja prava i slobodu bogova. Dva svijeta – svijet bogova i svijet robova. Na kraju nam ostaje zaključiti – ni jedan se svijet ne daje dozirati, kao što se ni pakao ne može dozirati... ...tko ga prihvaća, prihvaća ga cijela._D.....A
....é.Voditelja Niko Nije Pogledao U Oci,Njemu Stalno Govori Pernaru Da Je Paraonican,A On Je Paraonik Odsjaj Njegovih Ociju To Govori,Nije Profesionalan I Do Maksimuma Pokusava Pernara Novinarski Zeli Unistiti Pitanja Koja Se Svode Na Cisti Primitvizam)Ovog Novinara Bih Rado Nabubao,Samo Se Pitam U Ciju Korist Radi)_Svi Vi Koji Ga Imate U Hrvatskoj (Ivan Pernara )i Zelite Pravednost i Bolji Zivot Treba Te Ga Zastititi,Decko Je Iskren Posten i Hrabar,A Vi Se Ovdje Isprdavate U Komentarima,Sramota Ali Vama Na,Savjest, Cast!!!Ja Dole Ne Zivim Ali Vidim Kolike Primiotivnosti i Kriminala IMATE'Necu Dalje Ali Evo Vam Nesto O Cemu Ce Te Razmisljati!@!!***DVA Svijeta_Razlicita!!!Dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i rješenja sasvim oprečna. Dva apsolutno različita polazišta koja streme prema dva apsolutno različita cilja. To je ta sloboda? To je ta čuvena sloboda koja rađa svoju djecu? Ona je plod demokracije, njen izraz i instrument. Da, ona je novi prolog, ona je program, ona je nada, nada protiv svake nade. Ona je taj novi „credo" za bolje sutra. Naš novi „contra spem sperare".
O kako smo ludi. Takav pristup nema čak ni donekle pravo, jer su život, istina, okolnosti, sloboda puno opsežniji, bogatiji, složeniji od naših formulacija, analiza i sinteza, dijagnoza i lijekova, projekcija i želja. Podijeljenost i podvojenost, uvijek su izraz velike duhovne bijede. Ima pravo Rousseau kad kaže: „Demokracija je podešena jedino za narod bogova". U ovoj zemlji je oduvijek bilo i Boga, i bogova, i božica, i božanstava. Mi smo narod bogova. A bogovi su ti koji uvijek imaju pravo. Isti stari mentalitet, istim metodama, pod novom maskom, novim sloganima, u ime slobode i demokracije. Mi smo na početku. Čega? Budućnost će pokazati.
Nestalo je iz naših obzora puno toga što bi nam olakšalo put. Nema više, izgubilo se. Zdenac je prazan, bez vode, rubac je skriven, jer je prljav, na njemu je otisnuta nečija druga slika. Ruke su nam umorne i grčevite, jer traže, grabe, kradu, prisvajaju, a ne služe, nisu zaposlene, ne sklapaju se više na molitvu. Ako se nečije i sklope, teško je razaznati je li u njima srce ili novac. I srce i oči su nam mutne, pa ne vide, a ono što vide kao da ne vide, počele su gledati virtualno. I jezik nam je tako umoran, suh, od klevete, laganja, vrijeđanja, dokazivanja, galame, psovki i blasfemija... I noge su nam umorne, jer stalno tražimo, trčimo, novim putovima revolucije, putovima demokracije. I mozak nam je umoran, zastajkuje, zaboravlja, jer ne zna više što da misli, kako da misli i zašto da misli.
Daleko od Božjih putova, ljubav nam postaje kemija, vjera - nemoguća, poniznost – slabost, služenje – laskanje, dok zajedništvo grade fanovi. Svi i dalje samo tražimo i tražimo – sebe, komotnost, svoju volju, svoja prava i slobodu bogova. Dva svijeta – svijet bogova i svijet robova. Na kraju nam ostaje zaključiti – ni jedan se svijet ne daje dozirati, kao što se ni pakao ne može dozirati...
...tko ga prihvaća, prihvaća ga cijela._D.....A
O kako smo ludi. Takav pristup nema čak ni donekle pravo, jer su život, istina, okolnosti, sloboda puno opsežniji, bogatiji, složeniji od naših formulacija, analiza i sinteza, dijagnoza i lijekova, projekcija i želja. Podijeljenost i podvojenost, uvijek su izraz velike duhovne bijede. Ima pravo Rousseau kad kaže: „Demokracija je podešena jedino za narod bogova". U ovoj zemlji je oduvijek bilo i Boga, i bogova, i božica, i božanstava. Mi smo narod bogova. A bogovi su ti koji uvijek imaju pravo. Isti stari mentalitet, istim metodama, pod novom maskom, novim sloganima, u ime slobode i demokracije. Mi smo na početku. Čega? Budućnost će pokazati.
Nestalo je iz naših obzora puno toga što bi nam olakšalo put. Nema više, izgubilo se. Zdenac je prazan, bez vode, rubac je skriven, jer je prljav, na njemu je otisnuta nečija druga slika. Ruke su nam umorne i grčevite, jer traže, grabe, kradu, prisvajaju, a ne služe, nisu zaposlene, ne sklapaju se više na molitvu. Ako se nečije i sklope, teško je razaznati je li u njima srce ili novac. I srce i oči su nam mutne, pa ne vide, a ono što vide kao da ne vide, počele su gledati virtualno. I jezik nam je tako umoran, suh, od klevete, laganja, vrijeđanja, dokazivanja, galame, psovki i blasfemija... I noge su nam umorne, jer stalno tražimo, trčimo, novim putovima revolucije, putovima demokracije. I mozak nam je umoran, zastajkuje, zaboravlja, jer ne zna više što da misli, kako da misli i zašto da misli.
Daleko od Božjih putova, ljubav nam postaje kemija, vjera - nemoguća, poniznost – slabost, služenje – laskanje, dok zajedništvo grade fanovi. Svi i dalje samo tražimo i tražimo – sebe, komotnost, svoju volju, svoja prava i slobodu bogova. Dva svijeta – svijet bogova i svijet robova. Na kraju nam ostaje zaključiti – ni jedan se svijet ne daje dozirati, kao što se ni pakao ne može dozirati...
...tko ga prihvaća, prihvaća ga cijela._D.....A
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
Pernar na temu ekonomske (monetarne i porezne) politikeProsvjetitelj Hrvatske Koji Govori ISTINU_I Drugacije Ne Moze Ici!!!!A politicari grjesne Strukture evo Sto Cine!!Laž je vrlo aktivna. Sve pretvara u ništa. Ovo je posebno razvidno u praktičnom materijalizmu svih boja i takozvanoj znanosti, umjetnosti i moralu bez savjesti. Njihove strukture su njezine strukture i po svojoj naravi otuđuju svijet od Istine i Biti. I što se god on više udaljava od Krista postaje lažnijim, ništavnijim, užasnijim i neprijateljski samom sebi. Laž je ništa koje bi htjelo biti nešto ili netko. Ona je izravno suprotna Bogu koji JEST. Svaka je laž srodna u prvom koljenu s onom đavolskom: „Bit će te kao bogovi" (Post 3,5). Lažac se izravno suprotstavlja Bogu i njegovom djelu. On bi htio stvoriti novi svijet, nove vrijednosti i nove odnose. Ali, kako nije Bog, njegovo stvaranje iz ništa ostaje ništa. Tko laže niječe Boga, jer su Istina i logika utemeljeni na Božjoj biti. Upravo je stoga svaki lažac neznabožac i nevjernik. Svatko od nas može doći u napast da između sebe i Boga stavi zastor laži, a danas je laž običaj, obveza i moda do onog pravog otrežnjenja. Jer, gdje su svi odgovori jednom zauvijek podijeljeni, svi poslije postaju krivi ili lažni. Stoga je svako odbacivanje i jednog dijela Istine nijekanje cijele Istine i laž. Tada i šutnja postaje govor, nekad lažan, a nekad izdajnički. Postaje ubojica koja ubija ne samo onoga o kome se laže i kome se laže nego i onoga tko šutke sluša lažljivca. Za razliku od prošlosti, danas se siju laži na moderan način. Sve ideologije današnjice nisu ništa drugo nego poluistine ili umivene laži koje služe grupnom egoizmu. Upravo je laž mnogima u svim strukturama postala zanimanje. To su ljudi koji lažu svjesno, koji lažu naručeno, koji lažu neprestano i koji lažu vješto. Ostalih nema. Pritom zaboravljaju da i opće prihvaćena laž ne postaje time Istina. Ima i ovisnika koji uživaju u laži i pokvarenosti. Samo je čudno da država jednu drogu progoni, a drugu subvencionira, jer „glasoviti" su danas kolumnisti i pisci koji skupo prodaju svoje fekalije. Očigledno je da poliklinika „Svjetlost" ima pune ruke posla jer ljudi sve više gube vid čitajući crvena slova, a taman su se navikli na dioptriju za plava. Danas su laži malih ljudi zločinstva, a laži elite neprevarljive istine. Kad „sveti" lažu, onda je to „sveta" laž. Kad obični ljudi lažu, onda je to obična laž. Kad veliki lažu, onda je to velika laž. Kad političar laže, onda je to plan izlaska iz krize, a kad posvećena osoba laže, očito zaboravlja da je bludnost uma gora od bludnosti tijela. Političari, vlastodršci i naravno one čuvene grešne strukture kamenuju nas posuđenim lažima, jer oni uvijek „misle" na opće dobro kada govore o vlastitom. Obrću laž kao bankar novac. Kako takve navesti na moral, kad žive od laži i nemorala? Danas u politici jedva da ima nove laži, toliko su je kroz povijest usavršili. Samo je lažac nov, laž je uvijek stara. O kako nam je danas potrebno oslobođenje čovjeka, ali i oslobođenje pojmova. Dok se god ne izmjene naše glave, neće se promijeniti ni današnje društvo. Upravo se stoga u današnjem društvu ljudi dijele na one koji mogu govoriti što hoće i one koji uvijek imaju krivo, ako to prvo dovedu u pitanje. Stoga, svi lažu, malo ih je koji vise
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
vendredi 21 octobre 2016
Ivan Pernar državnički govor u SaboruOVAJ COVJEK JE (FANTASTIC ))SVE JE REKAO STO DIJASPORAZNA VEC UNAPRIJED'NAKON RATA ZAVRSENOG_NEKA GA DRAGI BOG CUVA I BLAGOSLOVI BRAVO SINE HRVATSK!!!DUG TI ZIVOT ZELIM I SAKO DOBRO_Dijaspora!!!God Bless you Ivane Imenjace Moga Djeda!!!god Bless YOU IVANE!\!!
OVAJ COVJEK JE (FANTASTIC ))SVE JE REKAO STO DIJASPORAZNA VEC UNAPRIJED'NAKON RATA ZAVRSENOG_NEKA GA DRAGI BOG CUVA I BLAGOSLOVI BRAVO SINE HRVATSK!!!DUG TI ZIVOT ZELIM I SAKO DOBRO_Dijaspora!!!God Bless you Ivane Imenjace Moga Djeda!!!god Bless YOU IVANE!\!!
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
mercredi 19 octobre 2016
ZOOM ZAGREB 13.10.2016......voislav macoko?Jel Srbin?Jel Zidov?Kako Mozete Vise Ta Smeca Trpiti U Hrvatskoj?Bolje Je Casno UImrjeti Nego Ne Casno Zivjeti Lazi i Ubijanja Hrvatskog Covjeka Svakodnevno!!!Dijaspora!!!
_MY MUSIC BLOGGER_=DUHOVNI BLOGER-Ladislav Ladislav Zivanovic Duhovnost ili latinizam spiritualnost (lat. spiritus: udah, disanje, duh), stanje je svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz vjersku posvećenost Bogu, odnosno, čovjekovo osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, smisla, postojanja i odnosa s nadnaravnim.[1] Svaki je čovjek izvorno duhovan, duhovnost je sastavnica njegova bića i identiteta, koju razvija i kroz koju razvija svoju osobnost, tijekom cijeloga života. U širemu smislu, ona je oznaka duhovne dimenzije čovjeka, a u užemu, aktivnost kojom se razvija duhovna sposobnost čovjeka.[2] Duhovnost je složeni dio čovjekova životna iskustva, izraz osjećajnih i umnih čežnji, koji istovremeno uključuje međuljudske odnose i pojedinčev odnos prema samomu sebi.[3] Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnomu duhovnomu području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko ili stvaralačko djelovanje.
Inscription à :
Articles (Atom)