*Stvarnost Hrvatske POLITIKE I DEMOKRACIJA*****Žeđ za moći, strah od prolaznog, sila i grupni materijalistički interesi stvorili su razloge za zločinačku politiku. „Granice između politike i zločina u najmanju su ruku nejasne, ako uopće postoje" (Lj. Rupčić). Oblici se lako mijenjaju, a fronte ostaju. Uvijek vječno pitanje: Tko će vladati? S kojim sredstvima? Kako osigurati uspjeh? Sve postaje politika. I sportske su igre političke igre. Kod nas se uglavnom s političkog položaja silazi na položaj „dvorskih luda" ili na jedino sigurno mjesto ćelije u Remetincu. Svi političari počinju veličanjem svoga poslanja i obmanjivanjem sugrađana. Uvjereni u svoju laž sebe doživljavaju kao „spasitelje", a svoje protivnike kao utjelovljene „đavle". Iz iskustva poučeni ispada da političari rade samo na raspodijeli bijede. Dodvoravajući se i puzeći pred moćnicima sila ponižavaju vlastiti narod. Parole postaju sredstvo opravdanja i jedino što mogu ponuditi ljudima umjesto kruha, istine i pravde. Sve je obliveno lažima. Lijevi i desni, demokrati i antidemokrati, rasisti i humanisti veoma se razlikuju, ali u riječima. Svim su političarima ruke prljave. To je zanimanje postalo toliko omraženo zahvaljujući upravo političarima. Govoreći o tuđim manama i propustima, a ne o dobru koje treba ostvariti, sve je samo ne političko djelovanje. U našoj svijesti koja je stvorena u političkim i gospodarskim uvjetima, skovana su pravila ponašanja koja su prije hipokrizija nego li kreposti; prije kukavičluk nego li hrabrosti. To su uistinu pravila ponašanja koja više priliče zatvorenicima nego li slobodnim ljudima. „Današnja „vanjska politika", ako nije pripremanje rata, onda je „turizam na državni račun" (G. Gvaresi). Ići putovima kojima se može vratiti može biti promašeno i štetno, ali ići putovima kojima se ne može vratiti može biti katastrofalno. Demokracija tu nipošto nije iznimka. Ona je proklamirani ideal svih autoritarnih režima, jer zapravo drugih i nema. Nažalost, ... ..."demokracija je najgori oblik uprave, ali jedino moguć" (W. ChurchillLAŽ I NIŠTAVILO,Laž je vrlo aktivna. Sve pretvara u ništa. Ovo je posebno razvidno u praktičnom materijalizmu svih boja i takozvanoj znanosti, umjetnosti i moralu bez savjesti. Njihove strukture su njezine strukture i po svojoj naravi otuđuju svijet od Istine i Biti. I što se god on više udaljava od Krista postaje lažnijim, ništavnijim, užasnijim i neprijateljski samom sebi. Laž je ništa koje bi htjelo biti nešto ili netko. Ona je izravno suprotna Bogu koji JEST. Svaka je laž srodna u prvom koljenu s onom đavolskom: „Bit će te kao bogovi" (Post 3,5). Lažac se izravno suprotstavlja Bogu i njegovom djelu. On bi htio stvoriti novi svijet, nove vrijednosti i nove odnose. Ali, kako nije Bog, njegovo stvaranje iz ništa ostaje ništa. Tko laže niječe Boga, jer su Istina i logika utemeljeni na Božjoj biti. Upravo je stoga svaki lažac neznabožac i nevjernik. Svatko od nas može doći u napast da između sebe i Boga stavi zastor laži, a danas je laž običaj, obveza i moda do onog pravog otrežnjenja. Jer, gdje su svi odgovori jednom zauvijek podijeljeni, svi poslije postaju krivi ili lažni. Stoga je svako odbacivanje i jednog dijela Istine nijekanje cijele Istine i laž. Tada i šutnja postaje govor, nekad lažan, a nekad izdajnički. Postaje ubojica koja ubija ne samo onoga o kome se laže i kome se laže nego i onoga tko šutke sluša lažljivca. Za razliku od prošlosti, danas se siju laži na moderan način. Sve ideologije današnjice nisu ništa drugo nego poluistine ili umivene laži koje služe grupnom egoizmu. Upravo je laž mnogima u svim strukturama postala zanimanje. To su ljudi koji lažu svjesno, koji lažu naručeno, koji lažu neprestano i koji lažu vješto. Ostalih nema. Pritom zaboravljaju da i opće prihvaćena laž ne postaje time Istina. Ima i ovisnika koji uživaju u laži i pokvarenosti. Samo je čudno da država jednu drogu progoni, a drugu subvencionira, jer „glasoviti" su danas kolumnisti i pisci koji skupo prodaju svoje fekalije. Očigledno je da poliklinika „Svjetlost" ima pune ruke posla jer ljudi sve više gube vid čitajući crvena slova, a taman su se navikli na dioptriju za plava. Danas su laži malih ljudi zločinstva, a laži elite neprevarljive istine. Kad „sveti" lažu, onda je to „sveta" laž. Kad obični ljudi lažu, onda je to obična laž. Kad veliki lažu, onda je to velika laž. Kad političar laže, onda je to plan izlaska iz krize, a kad posvećena osoba laže, očito zaboravlja da je bludnost uma gora od bludnosti tijela. Političari, vlastodršci i naravno one čuvene grešne strukture kamenuju nas posuđenim lažima, jer oni uvijek „misle" na opće dobro kada govore o vlastitom. Obrću laž kao bankar novac. Kako takve navesti na moral, kad žive od laži i nemorala? Danas u politici jedva da ima nove laži, toliko su je kroz povijest usavršili. Samo je lažac nov, laž je uvijek stara. O kako nam je danas potrebno oslobođenje čovjeka, ali i oslobođenje pojmova. Dok se god ne izmjene naše glave, neće se promijeniti ni današnje društvo. Upravo se stoga u današnjem društvu ljudi dijele na one koji mogu govoriti što hoće i one koji uvijek imaju krivo, ako to prvo dovedu u pitanje. Stoga, svi lažu, malo ih je koji vise.
ISTINA" BEZ KRISTA!!!!
istina_bez_krista
Svatko ima svoju istinu. Ali Istina nema svakoga. Uglavnom je u životu pitanje Istine pitanje interesa. O kad bi svi mi znali da je svaki drugi interes osim Istine, na štetu te iste Istine. Zaista, može li čovjek bez Istine? Dugoročno ne, pogotovo ako se uzme u obzir da je Istina sam Bog. Ali zaboravljamo da i tog istog Boga, a onda i Istinu, svatko svojata i tumači kako mu milo i drago. Ostaje zaključiti - Jadan Bog s nama i takva Istina u nama.
Svugdje prihvaćena parola mase glasi: Teorija koja ništa ne stavlja u želudac, nije prihvaćena, a ja se pitam: O čemu je razmišljao gladan čovjek kad se posjeo na travu prije Kristova umnažanja kruha i riba? Nadam se da je razmišljao i o svemu onome što je to popodne i sam Krist propovijedao. Zamisli oduševljenje, kad su se najeli. A sad zamisli da nisu. Bi li to umanjilo veličinu Krista? Svakako bi, posebno za one koji privrženost prema njemu gledaju kroz materiju. Od tada do danas ništa se nije promijenilo, zapravo još je i gore, i to jako, jako gore.
Misao, prema današnjem modernom tumačenju shvaćanja, treba donijeti potvrdu da je korisna, tek tada se prihvaća kao istinita, posebno ako od nje izravnu korist ima sam establishment. Ne zaboravimo, tu je i vjera na kušnji. Danas se izostavlja, jer je previše prodanih duša oko nas, da Istini treba služiti bez osobnog interesa, da bi se za plaću dobilo samo nju. O Istino, daleko smo mi od tebe.
Spasonosne Istine, istinskog creda su upravo one Istine koje jedne ljude razdvajaju od drugih – čitajte Evanđelje. Da, kad se zaljubim u Isusa, nema te matere ni oca, tog šefa, muža, žene ili crkvenog autoriteta koji će mi stati na put Istine. Oni će imati svoju istinu, a ja moram pristati na to da za svih njih i svijet nemam svoju istinu, jer – ja imam Krista. Nemojte im to javno reći, jer jao si vam tada, ta i oni imaju Krista - nažalost ne znajući da Istina nije u javnom nego u privatnom.
Na kraju vam ostaje pitanje: Zašto ljudi ulažu toliko napora da drugi „ispravno" misle? Radi Istine? Radi Krista? Radi Crkve? Radi tradicije? Radi
čovjeka?Vrijem GovoriSve-A Vrijeme Ce Nas *Zagizti* Ako Se Ne Probudimo Iz SNA_pljuni Istini U OCI)))*DIJASPORA!!
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire